Bend je kreativno i komercijalno eksplodirao za vrijeme vladavine nu metala no njemu nikad zapravo nisu stilski pripadali.

U vremenu kad se metalcore skupa s emom bori za upražnjeno mjesto visokih naklada koje je nastalo padom popularnosti nu metala, nije ni čudo da se jedan od bendova koji je pomogao stvoriti žanr od njega ograđuje.

Bend je na svojoj istoimenoj turneji od prošle godine, a u Europu svraćaju kako bi poručili svim svojim fanovima da sviraju žestoko i baš onako kako se to od pionira nu-metala i očekuje svom snagom i bez zadrške.

Imali su nevjerojatno razorne singlove, albumi im nisu silazili s vrhova top ljestvica, rasprodali su svaku dvoranu ili stadion na kojem bi svirali, a i bili su perjanice tada komercijalno razornog nu metala.

Imamo dvadesetak fabriciranih R B momaka i djevojaka s vrhova top-lista koji doista sliče kao jaje jajetu i u glazbenom i u svakom drugom smislu, nešto post-grungea i nu-metala na istim tim listama, uz rijetke prodore relevantnih faca na iste te liste (MMJ, Wilco, White Stripes, QOTSA, Tool.... to je uglavnom to) - - - vjerujem da ćemo se gotovo beziznimno složiti da je kvalitativna razina svih mogućih komercijalnih ljestvica u ovoj dekadi bila niža nego ikad.

No, uz sve nabrojane nedaće, Ill Nino i dalje sasvim solidno deru. God Save Us i If You Still Hate Me pomiruju melodičnost i metalnu brutalost, a What Comes Around trenutni je singl i pristojan komadić nu-metala.

No, da stvar bude lošija, leđa su im okretati počele i izdavačke kuće jer nakon početnog uspona ispostavilo se da niti jedan od bendova nema snagu i tržišnu vrijednost da preraste u stadionske mega-bendove, stadij koji su kod nu-metala bez problema dohvatili Linkin Park, Limp Bizkit i Korn.

Evo s obzirom da je već 2009 i da je i ovo desetljeće proletjelo, zanima me kaj mislite o glazbi u periodu 00 - 09. Meni je ovo najbezličnije, najbezveznije i najneoriginalnije desetljeće u popularnoj glazbi i pop-kulturi.Kad pomislim na 90 e-prvo kaj mi sjevne i proleti kroz glavu-grunge (Nirvana, Soundgarden, Alice in chains) - britpop (Blur, Oasis) - rave kultura koja je iznjedrila par jebenih i bitnih izvođača plesne glazbe-Prodigy, Chemical brothers, Faithless, Fatboy Slim..., klasičan pop šund-boy bandovi, Britney, Christina, Aguilera i sl. možemo dodati još MTVijevske pop punk bendove-Green day, Offspring, Blink 182, Sum 41... pred kraj desetljeća i prijelaz - nu-metal-Limp Bizkit, Kid Rock, Korn... na stranu osobni ukusi ali glazba 90 ih ima nekakav identitet.... I onda dolazimo do 00 ih koje počinju nastavkom tog nu-metala koji brzo odumire s obzirom da je smeće... i kaj onda: ne zna:... događa se nekakav umjetno stvoreni revival garage/post-punk/new wave bendova-Libertines, Hives, Strokes, Arctic monkeys, Franz ferdinand... tu ima ok bendova, ali sve već viđeno prije 30 godina, reciklaža... ja na to gledam kao na nekakvu nostalgiju rock kritičara, novinara i sl. koji obožavaju period 77 - 83 i uporno ga žele ponovno proživjet, jednostavno to nije to... mainstream pop glazba je dotakla dno mješajući najgore materijalističke porive nepismenih gangsta crnaca iz geta i seks-sise-guzice R B ljigi-pa ljestvicama haraju 50 cent, Rihanna, Usher, Fergie, Soulja boy... kaj se tiče elektronike popularan je electro, Justice i slični-opet reciklaža Daft punka, ranih 80 ih, New ordera i sličnih... znači ni na ovom polju ništa originalno i novo... sve su to neki trendovi koji su umjetno stvoreni i po meni ne dolaze od strane klinaca nego novinara, korporacija i sl... - nema šanse da na nekim top chartovima klinac čuje stvar koja će ga nabrijat da skače, tuče se, lupa i baci nešto u zid... pa dolazimo do nekih tragikomičnih emo subkultura: D... zapravo kad bolje razmislim sama riječ ROCK je totalni klišej na koji klinci okreću očima... sve se to događa paralelno s digitalizacijom glazbe i apsolutne dostupnosti besplatnih ogromnih količina iste... samim time i se gubi i užitak, selekcija i kriteriji vrednovanja-od šume se ne vidi stablo što i rezultira slušanjem turbo-folka kod klinaca (meni je to " domaća " verzija onog R B i pop šljama prije spomenutog)... kao da je muzika izgubila svoju bit, neku strast, nešto što je bitno i s čim se mladi ljudi poistovjećuju... zapravo je danas odgovar na " kaj slušaš " - NIŠTA: ne zna:... ovo su glazbene ljestvice danas-http:// top40-charts.com/chart.php? cid = 27 http://www.billboard.com/bbcom/charts/chart_display.jsp?JSESSIONID=1GCMJzvD2MRCxr21cBKDs T4pNTCwd2CvG4RvGLm5jxzGNmp2G5h4 - 1747384104 g = Singles f = The Billboard Hot 100 http://www.bbc.co.uk/radio1/chart/singles.shtml http://top40-charts.com/chart.php?cid=41: flop:: flop:: flop: Ok, jebeš mainstream ljestvice, ali ni na myspaceu i sličnim sajtovima nemre se naći nešto što nije već viđeno, svježe je i ima neku karizmu... i ono nešto kaj će bit next big thing Mislim da je ovo dekada u kojoj je muzika dotakla dno, potreban je neki novi val koji će pomest ovo govno... ali ne nazire se, zapravo ne nazire se niti želja za takvim stvarima: ne zna:... jel stvarno muzika došla do kraja i ne ide dalje: confused:... nulte su šit, ništa bitno se u glazbenom svijetu nije dogodilo... za 20 godina ih se nitko živ neće sjećati po nečemu dobrom i inovativnom

Najsadržajnija je kada definira bezbrojne rukavce, stube i trendove poput novog vala britanskog heavy metala, power metala, glam metala, thrash metala, nu metala, death metala te portretira njihove predstavnike, a najzanimljivija kada se bavi opisivanjem ekscesnih pojava poput zločinačkog djelovanja (ubojstva, paleži) članova nekih nordijskih death metal sastava koji su na početku 1990 - ih krenuli u borbu protiv kršćanstva.

AFI su s ovim albumom konačno zasjeli na prvo mjesto Bilboarda i time još jednom potvrdili da Emo itekako ima komercijalnog potencijala pri zamjenjivanju nu metala kao agresivnog MTV favorita.

Ne samo što je on kako to programatski pokazuje uvodna instrumentalna minijatura Unjulo prava svjedodžba uspješno položenog ispita iz posvajanja (i probavljanja) odabranih žanrovskih utjecaja poput Rage Against Machine, nu-metala i funk-metala te prije i poslije svega obilatog naslanjanja na Red Hot Chili Pepperse... već, što je važnije, i njihova pristojnog apliciranja na vlastiti autorski materijal.

Opet, glazbeno nema ni rapcorea, ni rocka, ni nu-metala.

Korn je, po svom starom običaju, pokazao svu snagu nu metala i poručio svim fanovima a i nevjernicima: ' ' VRATILI SMO SE, I TO ŽEŠĆI NEGO IKADA ' '.

Nakon 20 godinana sceni i 9 studijskih albuma, KORN su još uvijek velikani nu metala, a takvi će i ostati.

Nadalje, struktura nabrijavajućih dijelova koji pripremaju teren za bombastične dropove je dosta srodna ping pongu nu-metala između primirenih strofa i razbijačkih refrena (nije ni čudo da su se Korn prvi prikačili za vagon).

Dakle, ovdje nema ni rapcorea, ni rocka, ni nu-metala.

A što se nu-metala tiče, on je umro.

Međutim, album Escapology projektiran je za dugo priželjkivano osvajanje američkog tržišta i Williams je valjda zbog toga pokušao pokriti jako široki spektar stilova, od brit-popa a la Oasis do nu-metala.

Bend je na svojoj istoimenoj turneji od prošle godine, a u Europu svraćaju kako bi poručili svim svojim fanovima da sviraju žestoko i baš onako kako se to od pionira nu-metala i očekuje svom snagom i bez zadrške.

Dakle, da li netko ima za preporučiti kvalitetne knjige o povijesti rocka, ali ne enciklopedije u kojima se abecednim redom predstavlja bend po bend (njih sam se već načitao), već knjige sa dubljim analitičkim pristupom, u kojima bi se proučavao utjecaj pojedinih bendova/izvođača i doprinos kojeg su imali u razvoju rocka od blues korijena pa sve do grungea i nu-metala.

Bez obzira što mislili, sav taj bijes nu metala i post grungea bio je usmjeren prema unutra, a ne prema van.

Knjiga pokriva svaki aspekt našeg omiljenog glazbenog žanra, od Novog vala britanskog heavy metala do black metala, nu metala i svega između toga.

Iako zvuk Deftonesa najčešće svrstavaju u moderni Heavy metal, njihova se glazba često mjenjala pa su se kroz godine kao opisi pojavljvale kombinacije alter, art, post, nu metala, eksperimentalnog rocka, crossovera, post punka i hardcorea.

Korn, predvodnici nekad iznimno popularnog nu metala ulaskom u dubstep su još više dobili na žestini, a Marilyn Manson i Nine Inch Nails su također krenuli njihovim stopama, dok su Snoop Dogg i Xzibit ' pomladili ' hip hip svojim dubstep eksperimentima.

Tu nema mjesta nikakvim podvrstama poptu nu-metala, onih pizdairjica metal cora, ili thrash cora to je sve pizdarija. ž np King diamond-halloween

Mario: Nakon komercijalnog gašenja nu-metala, koji je dominirao metalom niz godina, sada se scena razlomila na brdo malih žanrova.

Estetika nu metala Prvi problem leži u tekstovima koji su prečesto banalni, poput stvari koje kritiziraju, a najočitiji su primjer Spit-fall i Cribcaged, stvari koje kritiziraju površni holly-woodski način života, no nažalost jednako tako plitkom po-etikom.

Naslovna stvar, Spitfall i Cribcaged se jako naslanjaju na estetiku nu metala i to ne previše uspješno, a što bi za većinu dugogodišnjih fanova mogao biti problem.

I sve je tako sudbonosno i lijepo, nakon četrdeset i tri pjesme na ovoj posljednjoj četrdeset i četvrtoj ' Moana ' shvaćamo da su oni Tool nu-metala, Korn im ponovno kao i uvijek pušu u leđa, dobili smo nove stare kraljeve, pozdravljamo se s njima i do ponovnog viđenja.

Kloni se nu metala, post-grungea, pop punka te indie/alternative bendova iz zadnjih 15 godina, uglavnom se radi o precijenjenoj hrpi govana (dakako, to ne znači da se ne nađe tu i tamo pokoji dobar bend)