Kao da je ovdje ukazala nuzda da nam se prekriju stopala, tvoje sto gaze uske prolaze Zelenog venca, moje bosonoge po hrapavim skrilijastim povrsinama istarskog pasnjaka, osluskujuci Bethonovu Pastoralu dok jos nisam ni znao za nju i dok se tatina silueta na uglancanom biciklu Bianchi sve vise udaljavala meni tada u nepoznate svjetove Visnjana, Lovreca i Tinjana.