Što mislite o ideji da je put duhovnog razvoja zapravo put spremnosti da sve jasnije uvidiš kakva si (ili jesam) budala?: D super ideja, super topic, super misao... vjerujem da je to svakome vec palo na pamet, ako zbog niceg drugog, onda bar iz razloga sto ste se preplasili da ste mozda budale pa je ova pomisao mozda jedini logicki " izlaz ", spas...;) citajuci ovaj topic, moze se zakljucit da neki ljudi priznaju da su budale, neki ljudi zele biti budale, neki ljudi smatraju da je postati budala krajnji cilj, neki da je biti budala ispunjavajuce, neki da je biti smatran budalom oslobadajuce... neki smatraju da su svi budale ali da postoje samo vece budale od njih samih (ovo su oni koji su za " jednakost " inace): zubo: pa sto se svi onda tako prave pametni? svi mudri, puni spoznaje, prosvjetljeni... ah, da, neki ne zele priznat da su budale... no, nitko se ne izjasnjava zasto je lose biti budala? smatrati se budalom je nuznost za put duhovnog razvoja, priznanje praznine, priznanje potrebe... izraz spremnosti? ili teziti postanku budale je priznanje da je oslobodenje cilj duhovnog razvoja? nema se sta spoznati... ili smatrati se budalom (ili teziti postanku budale) je odustajanje od napora, dizanje ruku, odbacivanje/promasivanje puta duhovnog razvoja? ili sve to skupa mozda?