Uskrsnuce Knjizevnog terorista, ili: u grobu je lipo, al u paklu je ekipa Dobro, nakon male pauze u kojoj je doslo do poremecaja s blogom iz pomalo bizarnih razloga pa je stvar morala biti premjestena na ovu adresu, nastavio bih s temom. za nove citatelje jedan mali rezime. ovaj blog se bavi raznim devijacijama i prividima hrvatske knjizevnosti, a ovdje je potrazio gostoprimstvo nakon nemilih dogadjaja koji ce biti ispricani nesto nize. zadnjih dana rasprava se koncentrirala najprije na lik miljenka jergovica, kako ga je opisao drazen katunaric najmocnijeg i najutjecajnijeg pisca u susjednoj hrvatskoj, a potom na njegovo djelo. povod je bio jergovicev tekst o michelu houellebecqu odnosno o houellebecqovom hrvatskom izdavacu katunaricu. potonji je u jutarnjem listu odgovorio na napad, a potom je uslijedio jergovicev brutalni odgovor, koji mozete procitati ovdje. sve to posluzilo je kao okidac za veliku rapravu o prozimanju medija, ideologija i knjizevnosti na izdvojenom primjeru miljenka jergovica, a nedugo prije zatvaranja bloga rasprava je zaokrenula prema literarnim tekstovima jergovicevim, s jasnim ciljem da se zakljucak prve rasprave dokaze i u osnovnom mediju knjizevnosti. pretpostavka je da se piscev svjetonazor moze iscitati i iz knjizevnih tekstova, sto se cini kao razumljiva stvar, ali nije bas ni lako niti uvijek dokaziva. no blog je, kazem, morao biti ukinut. s obzirom da neke zanima sto se stvarno dogodilo, red je i da to ispricam. kad ste zatekli prazan grob, nije to bilo ni zbog akcije svevisnjeg darijusa ni rezultat neke mracne zavjere rimljana, nego posljedica moje gluposti. u cetvrtak ujutro sam se odlogirao s mreze ne zatvorisi, idiot, stranicu terorista, pa sam pod pritiskom punih crijeva otisao na stanovito mjesto. vrativsi se zatekao sam svog vrlog brata kako sjedi za kompjutorom i cita, srecom neki dio sa sredine bloga koji je toga trenutka bio na ekranu pa nije vidio inace potpuno nedvosmislen opis bloga, sto bi zacementiralo nase odnose u obostranu mrznju vjerojatno do kraja zivota. izbjegao sam katastrofu za milimetar. takodjer, kako sam se usrao znatno vise nego koju minutu prije, potjerao sam ga uz gomilu lazi i jednostavno, ne zeleci dalje riskirati, isti cas maknuo cijelu stvar s neta. za neupucene, moj brat je jedan tast i bezvezan tip koji bi htio biti pisac ali mu to bas i nece uspjeti, a nekoliko puta bio je predmet rasprave na ovom blogu. sad, on se bas ne sluzi internetom osim za pisanje mejlova, ali taj put kad je zatekao otvorenog knjizevnog terorista, za koji ne zna da ga pisem, poceo je pametovati nesto o blogovima, sto je ucvrstilo moju odluku o povlacenju. njegov frend dario rukavina, prica mi on, takodjer ima blog. ma nemoj me jebat, kazem ja njemu. buraz se naravno nije mogao sjetiti adrese ali je rekao da ce mi je javiti. naravno, radi se o dobro poznatoj stranici porto.blog.hr, ali morao sam glumiti da nemam pojma, samo da ga se sto prije rijesim. ekspresno sam dakle pobrisao sve, sto nije velika steta jer stare postove mozete naci u cacheima pretrazivaca, otvorio novi blog ovdje da komentatori i dalje udobno mogu koristiti c, c, dj, dz, z i s, a na mojblog.co.yu domenu stavio restricted access pa nek mi brat do mile volje sad surfa po blogovima trazeci darija rukavinu, a ja cu do mile volje dalje piciti na radost okupljenih. za kraj privatna poruka nemanji, jednom od najagilnijih diskutanata. stari, mada ce ti novo sastajaliste izazvati niz gastroenteroloskih problema, napominjem da ce se tvoji dolasci odvijati pod specijalnom zastitom ujedinjenih naroda, kao i dosad pod okriljem noci, te da ti kao zasticenom svjedoku garantiram tajnost identiteta. tvoj nick napokon ce dobiti svoj puni prakticni smisao, gledaj to sa te, vedrije strane. ako se sjecas, a mogao bi, s obzirom na sirinu tvoga debla i pretpostavljeni broj godova, polemika oko danila kisa, kako se barem da zakljuciti po krivokapicevoj knjizi, glavnim dijelom vodila se u zagrebu. uz nuznu ogradu da jergovic ipak nije kis, iako je mozda kisni covjek.