Upoznao sam tvoju dušu, oćutio sam tvoje poteškoće, jer su tvoje poteškoće bile moje, tvoje žalosti bile moje " (Isto, str. 258).

- Takvo što sam oćutio i sam u apoteki, da ti se u glavi zavrti.

Ono mu pokrvavilo, nateklo, ali to bijaše ništa prama nasladi i radosti kad je uz svoje lice vidio i oćutio bijele, gole i tople grudi nevjestice Maše.

I pomisao na smrt, koju je oćutio u sebi, nije mu bila tako grozna u ovom gotovo beznadnom položaju.

On je oćutio taj drhtaj na svom licu, i kao što je ono smrtno bljedilo prešlo s njena lica na njegovo, isto tako su i njene misli prešle u njegovu dušu.

On se oćutio mostom, koji pun ljubavi spaja dvije srodne rastavljene obale, i bilo mu voljko kao u zagrljaju djevojke, koju je kanio prevariti.

A ta BESĆUTNOST spominješ hm dok sam bio u JNA-vojski u Beogradu oĆUTIO sam mnog puta BES i besnoću pa mi se možda i to nehotice spojilo s heavy metalom u ovom postu koji te ubio

Oćutio sam se bolno, poput pomenutog pisca u Parizu.

I od ovoga odgovora prohuji bićem Jeronimovim nešto veliko, čega još nikada nije oćutio.

Sin je Božji sišao na naše putove, oćutio samilost prema ljudima, pristupio im i zavio im rane grijeha.

Sin je Božji sišao na naše putove, oćutio samilost prema nama ljudima, pristupio nam i zavio nam rane grijeha.

Tako mi se činilo i stoga što bih, došavši u selo i prolazeći kroz komšiluke lipičke, oćutio kako tu nije onako kao u gajićima gdje su čobanice same uz po kojega njihova momka, i da nevjeste i žene nijesu ni izdaleka onake kao one.

A kretnje su ko da ih kreće onaj jezik, što je oćutio grdnu snagu, da obliže izlizanu kost...

- Pogleda me djevojka u mraku, i ja sam oćutio njezine oči.

Slikar unaprijed zna da je oćutio što je želio oćutjeti, a da to prije nije ni znao. Ono što slikar opisuje kao ukočenost oka pred motivom je vrsta suočenja gdje oko alternativno prijanja i otima se od predmeta.

A, što je napisano u zvijezdama, to je običan smrtnik oćutio u kostima, odmah po obavljanju svoje građanske dužnosti.

Oćutio je, pače bjelodano mu je jasno, da rezultat utisno donosi kompliciran scenario za kojega će predsjednik države tražiti mandatara vlade, pa će oni kojima mandat nije dan, tražiti pravdu, a onaj kojemu je mandat dan, tražiti partnera.

Primakoh se do očeve žuljevite i hrapave ruke, obuhvatih je te je stadoh cjelivati i kvasiti vrućim suzama... otac ih je oćutio, ali je smrknut šutio kano mermer-kamen.

On je oćutio kako plamte i sijevaju...

Oh, da li se on doista oćutio slabijim od njega...

O opravi ne spominje žena još nikada ništa, a to njezino tajanje utvrđivalo ga je, da ono »nešto«, što je već prvi dan iza povratka oćutio i opazio, nije nikakova pričina, nikakova zabluda njegovih čuvstava, nego da jest nešto, što uistinu postoji.

Do vidova - zagrli opet đak Ivica djevojčicu i on je oćutio vrele njezine suze i... prvi put... stidan cjelov nevinog seoskog anđelka... tako tiho... tako tajanstveno... kano dašak, kano kapljicu tople jutarnje rose što je sagrijaše trakovi blagoga sunašca.

Bio sam najsretniji čovjek ovoga svijeta, jer sam oćutio njezine usne.

Kada ga je to mrtvilo minulo, prva slika, koju je pred sobom vidio, bila je njegova žena; prvo čuvstvo, koje je oćutio, bila je ona kao more duboka, neizmjerna tuga i žalost -: on je proplakao, kako nigda još plakao nije.

Oćutio sam nešto nalik na ganuće.

Kum Pavleković imao je u svojoj pivnici dosta oštru kapljicu, a Mikica, sjedeći u sobi, nije ni oćutio njezine sile.

Najednom je oćutio neku ljubav za nju.

Ni Markicu nije smio pogubiti, jer ono ganuće nad dječicom koje bijaše u srcu oćutio, ne bijaše njegovo ganuće već otajni šapat Gospodnji, samo ga on ne umjede razumjeti, već zločin počini.

Isuse, ogledalo vječnoga sjaja, sjeti se kako si u svjetlu svojega Božanstva promatrao predodređenje onih što će se spasiti po zaslugama Tvoje svete Muke, ali si istodobno oćutio i žalost i gorko žalio propast i očaj velikoga mnoštva onih nesretnih grešnika što će biti osuđeni zbog svojih grijeha

Bože moj, dugo li je dvanaest godina a opet čim je oćutio kamen pod tabanom, učini mu se kao da nikad i nikud nije ni odlazio Ej, sokovi, sokovi sokovi šukundjeda Markiše isti Božji sokovi i u travi i u tebi i u svakom stvoru promrmlja u razdrljena prsa.