Oni žele da očajavaš i da se obeshrabriš.

Samo jedno treba da imaš u vidu, a to je da ne očajavaš.

Umjesto da očajavaš zbog viška kilograma, visine ili prćastog nosa, pronađi na sebi stvari koje voliš i koje ti se sviđaju.

Kao što si sada sposoban da misliš i znaš, da budeš svjestan samoga sebe, da odlučuješ i biraš, da voliš i mrziš, da budeš zadovoljan ili nezadovoljan, da budeš oduševljen u doživljavanju ljepote i punine ili da očajavaš u doživljavanju ništavila, tako ćeš postojati, sa svim tim sposobnostima i za pedeset i za sto i za tisuću i za milijun godina, uvijek ćeš postojati.

On je vjerojatno jedan od tih prema tome, ponavljam - ako on ne vidi problem, nema razloga da očajavaš.

pa ako ostane u zen fazi, neće bit očajna. poanta zen faze je u tome da ne očajavaš. ne gledaš sumanuto u ekran mantrajući zazvonizazvonizazvoni. pošalješ poruku eto tako jer ti imaš nešto za reć, a oće odgovorit neće odgovorit ko ga jebe. i to što misli da se blamiraš isto ko ga jebe.: D

Ovo govorim zato da, ako jesi taj tip, ne očajavaš i misliš, zašto meni, zašto ja, jer sve situacije mi sami prizivamo, priželjkujemo i tražimo a većina se onda, kao mala djeca, tužimo " zašto je sladoled kojeg smo tako žarko željeli - hladan ".

Kako se osjeća čovjek koji boluje? Jeste li se ikada zapitali? Svi ovdje nosimo svoje križeve na drugačiji način.. Ponekada plačeš, smiješ se i iščekuješ, očekuješ.ćekaš, očajavaš.. Najgore je što ništa nije u tvojim rukama i nemaš moć odlučivanja nego si prepušten drugima.. Izgubiti kontrolu, vjerovati drugima to je najteže u ovom svemu.. Drugi ljudi imaju svoju obitelj, muža, suprugu, djecu, mislim da je tim ljudima i teže jer imaju odgovornost za druge ljude pored bolesti.Ovdje često razmišljam o smrti, o Bogu o onom " ZAŠTO " na koje nemam odgovor.Pokušavam se nositi sa svim što donosi dan, koji se sastoji od terapija, povraćanja, ručka, večere, spavanja i čekanja novog dana.Bolestan čovjek i kada je najsretniji nekako osjeća tugu, gorčinu, nepravdu.Ne mogu reći da se osjećam odbačeno i zaboravljeno ali osjećam se ne potrebno.U smislu da mi je posao u životu značio gotovo sve a sada tog nema.. Osjećaš strah i usamljenost.Sam se boriš, sam plačeš, sam se raduješ.. Ne znam što će biti ali kako god nadam se da Bog je milostiv i da me neće zaboraviri.Svako dobro... Silvija

Kad te bijeda pritisne uz ležaj, kad te sramota ponizi, kad izgubiš slobodu, kad očajavaš pod krivicom, kad zaželiš skončati život, kad te najbliži razočaraju, kad te zadnja bolest razara, nije to kraj.

Glavno je da ne sjediš i očajavaš.

Samo te molim da ne očajavaš jer to vodi k predaji, a onda ćeš propasti.

Pa čekaš, a u međuvremenu očajavaš zbog neprospavanih noći koje si proveo radeći na prijevodu kojeg ti nitko neće platiti.

Možeš li zamisliti kako to izgleda, da sjediš u bolničkom hodniku i očajavaš, jer zdravlje ne možeš kupiti, a oni su to učinili svojim lažima putem SMS-a, tel. razgovorima, svim mogućim sredstvima, samo da unesu razdor i da budem što više sama, jer je taj direktor u svom bolesnom umu mislio da ako budem nesretna i sama da ću biti njegova

U času potpune nemoći, potpunog poraza, očajavaš.

Ana mi odgovara: ' ok ali već vidim idućih par dana sutra par minuta prije kolegija vadiš iz rukava super teme popodne doznaš da su neizvedive subotu i nedjelju očajavaš i na sve strane pokušavaš naći sugovornike ponedjeljak ujutro na radnoj kavi nervozno grizeš nokte i izbjegavaš Ivanine (naša urednica) poglede.

Ti, blister, kad god te vidim sipaš neku gorčinu, ceriš se jer si briješ kak nekome nekaj nije dobro, kukaš, zapomažeš, očajavaš i bjesniš

Gubiš se i očajavaš jer sam nisi u stanju ništa smisleno napraviti.

Da ti sad idem govorit ovako preko foruma da ne očajavaš i da gledaš uvijek pozitivno, nema smisla jer vidim to su i drugi pokušali ali tvoje psihičko stanje očito proizlazi iz realnih činjenica.