naš odgovor na Kristovu poslušnost njegovu Ocu, kojemu je bio poslušan sve do smrti, smrti na križu, radi našega spasenja hod postupnog osvajanja prave slobode svijest sinovskoga odnosa, snagom kojega želimo vršiti Očevu volju kao svoju svakodnevnu hranu (usp.

Za Isusa ljubiti znači vršiti Očevu volju.

Dao si nam primjer, poučavao nas, dao si nam sva sredstva, molitvu, pokoru, a napose kako da vršimo Očevu volju

Usput, dobro je primijetiti kako je krvavi znoj rezultat borbe u molitvi za pristanak na Očevu volju, kako je molitva trud i muka da promijenim sebe, svoju volju i svoje želje i da se oblikujem prema Očevoj volji.

Za nasljedovanje Krista siromašnog i predanog u Očevu volju, ona se radikalno opredijelila čitavim svojim bićem, odrekavši se svakog posjedovanja i navezanosti na zemaljska dobra.

I dok je Ivan u njemu prepoznao »Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta«, a Isus se molio, otvorilo se nebo i na njega je sišao Duh Sveti kao golub, te se s neba začuo glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni.« Taj Isus je Božji Sin koji je potpuno uronjen u »Očevu volju ljubavi.

Krist je prihvaćanjem muke i patnje ušao u Očevu volju i njegov plan spasenja i otkupljenja čovječanstva.

Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obraćenje srca i prianjanje uz Očevu volju.

U toj preobrazbi toga " ne " u " da ", u tome uključivanju volje stvorenja u Očevu volju, On preobražava ljudski rod i otkupljuje ga.

Gospodin je slušao Očevu Volju do samoga kraja.

Djevičino štovanje ima duboke korijene u objavljenoj Riječi i solidne dogmatske temelje: odlično dostojanstvo Marije, Majke Božjeg Sina, i zato premile kćeri Očeve i svetišta Duha Svetoga; dar izvanredne milosti koji je stavlja daleko iznad svih stvorova na nebu i na zemlji; njezina suradnja u odlučnim trenucima djela spasenja koje je izveo njezin Sin; njezina svetost, potpuna već od njezina neokaljanog Začeća, ali koja je ipak rasla kako je ona sve više prianjala uz Očevu volju i prolazila stazu trpljenja (usp.

Ti u svakoj prilici naviještaš Božju riječ i Očevu volju.

Isus je sam spremno sve ostavio i vršio Očevu volju sve do svoje smrti na križu.

Molim Te, Gospodine, da uzmognem prepoznati Očevu volju u svom životu.

Iznenađujući događaj uskrsnuća Isusova u temelju je događaj ljubavi: ljubavi Oca koji predaje Sina za spasenje svijeta; ljubavi Sina koji se predaje u Očevu volju za sve nas; ljubavi Duha koji uskrišava Isusa iz mrtvih u njegovu preobraženu tijelu.

Kako je u dosljednosti ljubavi i, vrlo precizno, u onoj prema neprijateljima vidio Očevu volju, on je išao do kraja.

Molitva u Getsemanskom vrtu je konačno opredjeljenje za Očevu volju da ljubi do kraja one koji su već započeli proces osude i ubojstva.

Isus je Sin Božji, posvema uronjen u Očevu volju, koja je ljubav.

Svi se raduju osim starijeg brata koji se izgubio kršeći prvi put očevu volju, koja se ne zaustavlja i ne može zaustaviti samo na tome da ga prepozna kao oca, nego i da ljubi vlastitog brata.

To su oni koji oči upiru u Boga, ali im uza sve to ruke nisu bez posla, nego čine ono što im je moguće da ispune Očevu volju i sebi priskrbe materijalnu hranu.

Da li prvog sina koji se nećkao pa ipak izvršio očevu volju ili drugog sina koji oduševljeno prihvaća očevu volju ali je ne izvrši?

Da bi postigli tu svetost, vjerni ci neka ulažu sile koje su primili prema mjeri Kristova dara da se - idući njegovim stopama i suobličeni nje govoj slici te vršeći u svemu Očevu volju - svom dušom posvete Božjoj slavi i služenju bližnjemu.

Stoga je Krist, da bi ispunio Očevu volju, na zemlji ustanovio nebesko kraljevstvo te nam objavio svoje otajstvo i svojom nas poslušnošću otkupio.

Svojima je već bio rekao Sin čovječji mora trpjeti, bit će odbačen i ubijen, no treći dan će uskrsnuti Znao je da će piti kalež boli, jer je to volja njegova nebeskog Oca, a on kao pravi Sin želi vršiti Očevu volju.

Između neba i zemlje sklopljen je novi mir, upravo onaj koji nam je osigurao Knez mira svojim potpunim predanjem u Očevu volju.

Tu je svakako uključen i Bog Otac, jer Isus vrši Očevu volju.

čitajući taj opis, svaki je od nas pozvan shvatiti da u prošnji Gospodinu ne smijemo očekivati neposredno ispunjenje onoga što tražimo, svoje volje, već se moramo radije pouzdati u Očevu volju i svaki događaj promatrati u perspektivi njegove slave, njegova nauma ljubavi, koji našim očima često ostaje tajanstven.

Zato odmah na početku želimo zazvati Duha Svetoga kako bi nam pomogao prepoznati naše zvanje i naše poslanje u Crkvi te kako bi njegovom snagom izvršili Očevu volju do kraja, poput Isusa, najsavršenijeg uzora predanja u ljubavi.

Prema Isusovu shvaćanju, zajednica malenih, koja je u stvari još ograničena samo na Židove koji se kaju i vrše Očevu volju (Mt 21,31 sl.), obuhvatit će i pogane (Mt 25,32 sl.), koji će uzeti mjesto sinova Kraljevstva (Mt 8,12).

Citiram iz Uvodne riječi Priručnika za ovogodišnji Franjevački hod: Isus je korak po korak prešao sve etape ljudskoga života; pokazao nam je novi način življenja, kako služiti i biti suosjećajan, odbijajući svako oblik nasilja i egoizma, s jedinom željom da u svakom trenutku ispunja Očevu volju, pokazujući tako svoje nježno i ljubavlju ispunjeno lice.