Isus je Božji Sin koji je došao na svijet ostvariti volju Očevu.

Tako, tko živi u njegovoj ljubavi i tko, nasljedujući njega, vrši volju Očevu, baštini otkupljenje.

Božja je to volja kojoj se raduje osobito Sin, koji je došao vršiti volju Očevu.

Isus je došao navijestiti volju Očevu, koju je On do kraja izvršio.

Isti taj stalež jezgrovitije oponaša i u Crkvi trajno uprisutnjnje onaj oblik života koji je prihvatio Sin Božji ušavši u svijet, da vrši volju Očevu, te ga predložio učenicima koji su ga nasljedovali.

Godine 1187., na dan vjenčanja, pred sablažnjenim svatovima, mlada Esclarmonde odbila je reći da, udati se mimo svoje volje, a za volju očevu: želi naime da se poštuje njezin zavjet kojim je svoj život zavjetovala Bogu, protiv volje svoga oca, kaštelana koji vlada posjedom Mrmora.

Pred neposredno dolazećom patnjom donio je odluku da će vršiti volju Očevu, da će uzeti na sebe križ, to jest da se neće odreći ljubiti ljude usprkos izdaji, osudi i ubijanju.

Zatim Isus pita svoje slušatelje: Koji je od ove dvojice ispunio volju očevu? Nakon odgovora da je to onaj prvi, izriče rečenicu koja je vrlo izazovna i koja teško slušatelje ostavlja ravnodušnim.

Neki autori ovom pravilu daje etičko značenje: ući kroz uska vrata značilo bi donositi dobre plodove, vršeći volju Očevu i Isusove riječi.

Isus nije bio na zemlji da bi provodio svoju volju, nego da izvrši volju Očevu.

Tražiti volju Očevu, koji je pun ljubavi i milosti za svakoga od nas, donosi doista dobre plodove života.

Djevojka koja u Nazaretu sluša riječi anđela i prihvaća Riječ Božju, uvodi nas u misterij Sina Božjega i uči poslušnosti Duhu, a time i potpunom prianjanju uz volju Očevu.

Cijelu je noć molio Oca i Otac mu je odabrao najbliže i on je u potpunosti prihvatio volju Očevu.

Isus Krist je uvijek vršio volju Očevu od prvog časa svojega utjelovljenja pa sve do svoje smrti na križu koja je bila znak njegove najveće ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Participiranje u kraljevstvu ovdje je predstavljeno kao potpuno uranjanje u spasenjsku volju Očevu.

MOZZETTA: Svetost je ono što nam Isus kaže i što nam Marija svojim životom ponavlja: Došao sam vršiti volju Očevu.

Moja je hrana vršiti volju Očevu: Evo službenice Gospodnje

To je onaj kojemu je jelo vršiti volju Očevu; onaj koji se prepušta čvrstom i gipkom vodstvu Duha, bilo da ga on vodi u pustinju, bilo da ga vodi na Tabor, bilo da ga vodi u Getsemani.

Nije ju mimoišla čaša bola, a ona ju je ispila s beskrajnim povjerenjem u volju Očevu, a sa sviješću da je to njen doprinos za otkupljenje svijeta.

1. Častimo božansku samoću Isusa Krista tokom cijelog njegova života, a na poseban način osamljenost u Getsemaniju. 2. Isusova ponizna i gorljiva molitva pogotovu prije njegove Muke. 3. Isusova blagost i strpljivost kojima uvijek podnosi apostole, posebno u Getsemaniju. 4. Gorka muka i trpljenje Isusove duše u Getsemaniju. 5. Krvavi znoj i bol u koju pada. 6. Anđeo smjerno tješi Isusa u muci. 7. Usprkos odbojnosti ljudske naravi, pristajanje njegove volje uz volju Očevu. 8. Isus se hrabro pojavljuje pred svojim neprijateljima i snaga njegove riječi po kojoj oni padaju na zemlju. 9. Judina izdaja i uhićenje Isusovo. 10. Apostoli napuštaju Isusa.

Služiti znači izvršavati dobru volju Očevu prema drugima što se u Isusu u potpunosti ostvarilo.

Neka svatko od nas nađe svoju radost slijedeći Evanđelje Sina tvoga i izvršavajući volju Očevu.

Marija je početak tog konačnog dolaska jer iz nje dolazi Sin koji će ostvariti volju Očevu.

Ti koji si uvijek vršio volju Očevu morao si osjetiti bol Božje ostavljenosti.

Isus poziva učenike da mole kako ne bi pali u napast jer o molitvenom stavu ovisi i učinak molitve: Isusova predana molitva daje mu potrebnu snagu da može odlučno ići u susret predstojećoj muci i tako izvršiti volju Očevu, dok učenici, s druge strane, nespremni ulaze u muku jer nisu bdjeli i molili nego spavali.

Isusov poziv na obraćenje usmjerava na Božji put kojim treba ići vršeći volju Očevu, put spasenja, a ne tek teoretski opis toga puta.

Jesam li spreman na volju Očevu reći DA?

Slugo Gospodnji, Isuse Kriste, tvoja je hrana bila vršiti volju Očevu.

Činiti, a ne govoriti - to je sukus Isusove prispodobe o dvama sinovima, od kojih je jedan spremno rekao »da« ali nije izvršio volju očevu, a drugi je najprije rekao »ne«, ali se potom ipak predomislio.

Pravi post dakle ima za cilj jesti " pravu hranu ", koja je vršiti volju Očevu (usp.