Režija je realistični impuls priče o ratnim zločinima i njihovim tragovima u sadašnjosti pokušala naglasiti paradoksalnom uporabom različitih vrsta kazališnog očuđenja

Gotovo sve te priče, finese i mala očuđenja, nalazimo na fotografijama Sanje Flajs Vidaković, koja između mušmula, kruški, grožđa, breskvi, malina, kestena i ukrasnih jagoda, kraljicom imenuje ovaj rajski plod, promotrivši ga posebnim okom.

Izgradio je smioni kazališni sustav u kojem postupkom očuđenja propituje stvarnost.

Mrčenje mozga postmodernizmom i post-postmodernizmom, hiperinflacija spisatelja, stvarnosna proza dosadna do boli, fantastična proza bez očuđenja.

Dežulovićeva praksa političke poezije podsjetit će na ono što je Bertolt Brecht htio postići kazališnom tehnikom očuđenja: »Meni je cilj bio izazvati kod čitatelja duševne boli.

Samo opaža, povezuje, povlači tanke i debele crte po memorijskoj osnovi, takne se djetinjstva, predaka, zemlje, dvorišta, i ne htijući preduboko u solipsizam i mrak, opet traga za mislima koje žanju svjetlo. Grad (Zagreb), trg s konjanikom, lijepe (i mahom nedostupne) žene, knjižare, park, pločnik, travke u betonu, sve je tu negdje, na pozadini njegovih lirskih ocrtaja, no drugi kraj metafore vazda cilja u izmaknuto, nadrealno, u paradoks, u neki fini efekt očuđenja, koji njegovu pjesmu čini lucidnom, akcelerirajućom, dragojevićevski mudrom.

SF je, dakle, literarni žanr čiji nužni i dostatni uvjeti su prisustvo i uzajamno djelovanje očuđenja i spoznaje, te čije glavno formalno sredstvo jest imaginativni okvir (koji je) alternativan autorovom empirijskom okruženju.

Redatelj uvelike igra na kartu očuđenja prostora pokušava stvoriti klaustrofobičnu atmosferu (kutovi snimanja neuobičajeni su kako bi se postigla psihološka tenzija) te podcrtati suodnos naravnoga i nadnaravnoga (osvjetljenje je postavljeno u odnosu svjetlosti i sjene), a osobito je prisutno isticanje različitih zvukovnih efekata, napose viktorijanskih igračaka koje proizvode melodiju.

Pritom je redatelj igrao na efekt očuđenja jer sve je novo i neobično pa analogno iskustvo dijele Jake Sully izgubljen u šumama Pandore, i gledatelj koji prati njegove pustolovine.

Frano Vodopivec snimio je film fascinantnom i veličanstvenom kamerom, s kojom se malošto može mjeriti u povijesti hrvatskoga filma (na pamet dolaze jedino Babajina Kamenita vrata koja je snimio Goran Trbuljak), postižući nevjerojatan dojam potpuna očuđenja ne samo bojama nego i njihovom posebnom intenzivnošću, ubacujući filtre u dijelove () filmskog izreza.

U kazališnu teoriju uveo je pojam epskog teatra i čuveni efekt začudnosti, očuđenja (Verfremdungseffekt) bez kojih bi današnji teatar bio nezamisliv. 1923. godine dolazi u Berlin gdje u Deutsches Theateru radi sa poznatim redateljskim guruima Maxom Reinhardtom i Erwinom Pisactorom.

Umjesto klasičnog talking heads pristupa u filmu Pisma iz Njemačke na ekranu gledamo puste gradske ulice, interijere ili snimke nadzornih kamera u bordelima, čime redatelj postiže toliko potreban efekt očuđenja.

Među poznavateljima fantastičkih književnih žanrova već se godinama vodi tradicionalna borba između znanstvene fantastike i fantasyja, pri čemu je SF smatran književnošću spoznajnog očuđenja, a fantasy prozivan za antimodernizam i eskapizam.

Kadar je odrediti stupanj jezičnog očuđenja, lokalne obojenosti, ironije.

Upravo taj odnos između znanja i neznanja, raskorak između čitateljeve i pripovjedačeve perspektive, proizvodi efekt očuđenja.

Postupak očuđenja i metamorfoze stvarnosti u fantastično sveprisutna je pojava u postmodernoj prozi, no sam postupak često ne jamči pozitivne rezultate, već dovodi do neoriginalnih rješenja, preočitih metafora i jednostavno neuvjerljivih ili nategnutih priča.

Drago Glamuzina obećava narativnu liriku semantičkih očuđenja, koju je upotrijebio i u svom ovogodišnjem proznom prvijencu, dok će se Nada Gašić između ostaloga baviti metafizikom zločina.

Minimalizam Bartasa i Sokurova zasigurno nije mamac za široku publiku, no scene njihovih filmova minuciozno su elaborirane, dok se u Nolinu djelu katkad morate nasmijati glupostima koje izvode glavni protagonisti (Nerma Kreso se neprestano brčka u kadi napunjenoj mutnom vodom i uginulim ribama) kako bi se postigao efekt očuđenja.

Ruši tako konvencije što ih joj je odredila historija i to ne samo izgledom nego i načinom izgovaranja replika što ih karakterizira odmak, bijeg od uživljavanja i suživljavanja te proizvodi efekt očuđenja, objektivni odmak od potencijalne identifikacije s antičkom heroinom.

Na sličan način Horvat pristupa još jednom klasiku, Invaziji tjelokradica Dona Siegela (1956) i njegovom kasnijem remakeu iz 2007: nasuprot čitanju koje u filmu vidi paranoju tijekom McCarthyjeve ere, Horvat na zanimljiv način film doživljava kao problem ljubavi, odnosno pitanje ekscesa ljubavi i svojevrsnog kognitivnog očuđenja pri kojem smo možda svi izvanzemaljci.

Ruši tako konvencije što ih joj je odredila historija i to ne samo izgledom nego i načinom izgovaranja replika što ih karakterizira odmak, bijeg od uživljavanja i suživljavanja te proizvodi efekt očuđenja, objektivni odmak od potencijalne identifikacije s antičkom heroinom.

Jedini su akcenti boje predmeti koji svojom nepodudarnošću s okolišom izazivaju osjećaje očuđenja kod promatrača.

Jednako tako ni njegova kućanica opsjednuta karizmatičnim luđakom (Marton Csokas u netipičnoj ulozi romantična antijunaka izrazito je zanimljiv i pogođen izbor, jer sa svojom kvalitetom iščašene psihe koju emanira na izvanjsko izaziva specifičan efekt očuđenja nužan duševno rastrojenu liku) svoj Medejin kompleks, izraz mitske Uplakane žene (La Llorone među govornicima španjolskoga jezika) radije pretvara u melodramatski nego duboko katarzičan element kakav je, da nije nedostatne psihološke razrade protagonista, mogao (i trebao) biti.

Autor je također dodatno potencirao svoje karakteristične i maštovite vožnje te neobične kutove snimanja, čime je postignut efekt očuđenja, ali i iščekivanja i čime se postižu rast napetosti, ali i sugestivnost te aluzivnost prisutne, ali neprimjetne, skrivene opasnosti.

Vokabularom postmoderne umjetnosti korištenjem elementa iz tradicije povijesti umjetnosti, stiliziranim likovnim izrazom kojim se likovi stapaju i isprepliću s pozadinom, situacijama postavljenima gotovo na rub realnog i nadrealnog, spajanjem na prvi pogled nespojivih motiva i ambijenata kojima se često izaziva efekt očuđenja te fragmentarnim prikazima, gradi se sam prizor.

Upravo zbog navedenih sklonosti jakim dojmovima, poput neriješenih protuslovlja i očuđenja, gledatelj sluti da u pozadini same vidljive scene leži ključ za razumijevanje sveukupnog prizora.

Treba se na trenutak upitati o ptičjoj ili mačjoj perspektivi i eto ' optike očuđenja ' u kojoj, kao što rekoh, upravo imaginacija igra nezanemarivu ulogu.

Analogija se uočava i na razini povezivanja detalja u filmu i pjesničkome tekstu ⠀ kao temeljni princip povezivanja nameće se asocijativnost, a ne kauzalitet, što djeluje na aritmizaciju filma/teksta, na već spomenutu defabulaciju, eksponiranje procesualnosti, čime finalni proizvodi poprimaju visok stupanj očuđenja zbilje 37 ⠀ tijela i jezika.

Ovakvim neočekivanim montažnim spojevima te ukidanjem kauzaliteta odnosa postiže se snažan učinak na gledateljevu percepciju te se ostvaruje (u svrhu otkrivanja nepoznatoga u poznatome) i visoki stupanj očuđenja.

U kazališnu teoriju uveo je pojam epskog kazališta i glasoviti Verfremdungseffekt - efekt očuđenja, bez kojih bi suvremena kazališna teorija bila nezamisliva.