- vega, moram ti reć, uopće te nisam nikad takvu vidla. sva si nekak, hm, ozbiljna. onak, žena - veli mi moja m. neki dan. - a da? hm, jel to dobro ili loše - pitam ju. - to je dobro. smirenija si i vidi ti se u očima da si zaljubljena, ali onak, baš jako - veli ona, pa se smijemo skupa. m. je jedna od onih prijateljica na koje ćete prvo pomisliti kad vas ljudi pitaju s kim ste si baš naj. jedna od onih s kojom se ne morate čuti dva mjeseca, ali kad se čujete, kao da ta dva mjeseca nisu prošla. radile smo skupa u dvije redakcije. zajedno smo odlazile iz zadnje u kojoj smo obje radile. bile smo skupa u rimu. išle skupa na terene. x puta se dogodilo da jedna od nas ima slow dan, a druga hrpu stvari, pa smo znale sjest u auto i ić skupa. ja fotkam, ona piše, ili obratno. ako nije bilo posla, a bila plaća, znale smo sjest u auto i otić u zg, malo u šoping. diners i xnation su čuda jedna zaradili na nama. m. se udala prošli tjedan. i bilo mi je jako čudno kad mi je neki dan rekla da sam joj na dan vjenčanja obavila lavovski dio posla. te cvijeće, te kolači, te vožnja ovdje, te vožnja ondje. meni je to bilo normalno. ne samo zato što je m. x puta uletila kad je meni bila frka, što je bila tu kad nitko drugi nije, jednostavno, nije mi to bio nikakav napor, niti tlaka, niti mi se učinilo da je to ne znam što. m. i njen muž su me danima gnjavili da ih upoznam s dragim. kad su ga upoznali, razgovarali su s njim kao što razgovaraju sa mnom. ko da ga znaju sto godina. m. je, kao što bi moj bivši gradonačelnik rekao, operativac. perfekcionist. ponekad joj kažem da je control freak. m. zna da ju zezam. m. je u rimu, nakon tri dana obilaženja znamenitosti u sred noći pospremala sobu. jer, nije baš u redu da teta čistačica nađe nered. davno sam prestala brojati koliko me je puta, dok smo radile skupa, istjerala od kompa 5 minuta nakon dead linea, jer je ona baš u tom trenutku morala obrisat stol ispod tastature. m. je netko za koga moja mama već godinama priča da mi je, uz iznimku s., jedina prava prijateljica, i za koju godinama priča da je jedna od tek dvije, tri moje prijateljice, koja joj je " sjela " od prve. m. mi je tek nedavno, u napadaju nježnosti kad sam joj rekla da me izvoli zvat za bilo šta oko svadbe što joj treba obavit ili pomoć rekla " vidiš, kak je to čudno. kak ljudi imaju malo pravih prijatelja, i kak se tek u nekim situacijama pokažu tko su oni. meni nitko osim tebe nije to tak reko, da izvolim zvat ak bilo kaj trebam ". e da. to vam je moja m. m. ne čita ovaj blog. ali sve si nekako mislim da bih joj mogla mailom poslati ovaj tekst. jer mi se zapravo čini da m. uopće ne zna koliko ju volim.