1. Spašavanje zaštićenih životinja Zakonska je obveza koja ima temelj u odrednicama Zakona o zaštiti prirode i međunarodnim konvencijama. 2. Nužna je potreba postojanja i djelovanja Centara za skrb o zaštićenim životinjama, jer se na taj način, spašavanjem jedinki i njezinom povratku u prirodu čini velika dugoročna korist za njezinu populaciju. 3. Zaključeno je da je i stručno opravdano koristiti se mogućnošću eutanazije u slučajevima kada se liječena jedinka ne može vratiti u prirodu. 4. Preporuča se suradnja Centara međusobno te se ističu, kao primjer dobre suradnje, slučajevi vezani za utvrđivanje uzroka uginuća suradnja Oporavilišta za strvinare u Belom sa Sokolarskim centrom Šibenik. 5. Preporuča se da se više radi na edukaciji veterinara koji sudjeluju u liječenju specifičnih vrsta zaštićenih životinja i da se ulaže u njihovu specijalizaciju na tom području. 6. Budući da je nužna potreba za efikasnijim postupanjem u slučajevima pronalaska ili dojave o stradanju zaštićenih vrsta ptica, Sokolarski centar Šibenik je izrazio želju za izradom Protokola koji bi definirao dužnosti i sudionike u postupanju. 7. Na inicijativu Centara za skrb, predlaže se da Ministarstvo podrži prijedlog zajedničkog projekta svih centara, koji bi obrađivao problematiku spašavanja, liječenja i skrbi o zaštićenim životinjama, na europskoj razini (IPA, pretpristupni strukturni fondovi i sl.). 8. Iznijet je prijedlog Centara da se osnuje fond za zaštitu prirode, koji bi objedinjavao financijska sredstva dobivena temeljem sankcioniranja nezakonitih radnji - zapljena, oduzimanja pri nezakonitom držanju i sl., kako bi se dalje ulagala u zaštitu prirode.