U praksi se, dakako, potpuna deregulacija nigdje nije mogla provesti te se neoliberalizam u praksi zapravo uvijek primjenjuje samo do određene mjere, koliko to objektivne okolnosti dopuštaju (npr. koliko to dopušta pritisak odozdo), a zapravo je općenito pravilo bilo da se neoliberalne reforme provode vrlo diskriminacijski, prema interesima jedna pravila za velike korporacije, druga za obične ljude (to je načelo socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne, koje se bjelodano vidi u sadašnjoj financijskoj krizi), jedna pravila za bogate i moćne zemlje, druga za siromašne i slabe zemlje (npr. prve smiju imati subvencije 2 u poljoprivredi, druge ne iako se neoliberalizam u teoriji žestoko protivi svakom obliku subvencije, tj. miješanju države u gospodarstvo), jedna pravila kad sve ide po planu, a druga kad zagusti (upravo se svako malo događaju nacionalizacije i državne intervencije u gotovo svim kapitalističkim zemljama ugroženima krizom iako su u doba kad nema krize takve stvari anatema u neoliberalizmu) itd.