Iako patnja u subjektivnoj dimenziji kao osobno događanje koje je zatvoreno u neponovljivu unutarnju ljudsku stvarnost - izgleda neizreciva i nesaopćiva, istodobno ona u svojoj objektivnoj stvarnosti više nego išta traži da se s njom postupa, da se o njoj razmišlja i da se shvaća kao izrazit problem; da se zato oko nje postavljaju temeljna pitanja te da se traže odgovori.

To se zove znanstveni rad, a znanstveni rad je prikaz sistematiziranih i argumentiranih znanja iz nekog podrucja ili teme, tj. činjenica, pojmova, načela, podataka, informacija, zakona i zakonitosti u odrdenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do kojega se doslo primjenom znanstvenih metoda.

Po meni je ljepota pojam koji pripada samo ljudima i predstavlja sve što u objektivnoj stvarnosti koja nas okružuje izaziva osjećaj ugode i sklada.

S jedne strane postoji ključni elementarni čin individualnog umjetnika u kojem se on definira kao aktivni sudionik i oblikovatelj jedne nove stvarnosti koja otvara pitanje svog odnosa prema onoj konvencionalnoj, objektivnoj stvarnosti; koliko je, na primjer, svijet slike ujedno i slika svijeta?

znanje, sustav i logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje se prihvaćaju i trajno zadržavaju u svijesti; skup činjenica, informacija i vještina stečenih izobrazbom ili iskustvom radi teorijskoga ili praktičnoga razumijevanja i rješavanja problema.

Meni je, dakle, uvijek fascinantno kako ljudi s neobičnom lakoćom prihvaćaju iznašašća suvremene znanosti s jedne strane, istodobno odbacujući s još većom lakoćom ona iznašašća i spoznaje te iste znanstvene misli kad im se ne uklapaju u svjetonazor što su ga iskonstruirali u svojim umovima, i za koji predmnijevaju da je sukladan objektivnoj stvarnosti.

Al trenutno, njeno mišljenje nema relevantnosti u objektivnoj stvarnosti.

Oba stajalista su ekstremna i apsurdna, jer prvo zanemaruje to da postoje neki ljudi negdje, politicki sustavi koji su tim ljudima nesto i napravili (kako je jednom netko napisao Baudrillardu u nekom eseju koji sam citala da bi mu pozelio malo fizicke boli da dodje k sebi i vidi sto je stvarno: rofl:) u objektivnoj stvarnosti itd. a drugo vidjenje zanemaruje to da izmedju neposredne, empirijske stvarnosti i promatraca postoji promatracevo vidjenje te stvarnosti i da je, stoga, upitno sto su to empirijske datosti i koje je to istrazivanje vrijednosno neutralno (kad ovisi o koncipiranjima, operacionalizaciji itd. a to je stvar koja se itekako da sloziti da pogoduje istrazivacevom svjetonazoru i tezama koje zeli zastupati a time i odredjenoj paradigmi u znanosti/ideologiji) - zato su ta dva ekstrema tu da spustaju na zemlju jedno drugog i kao takav (u kontekstu ove rasprave) meni je relativizam jako koristan jer mi je vec pun kufer svih tih " empiricara " koji mi pokusavaju dokazati da je samo to sto je otkriveno nekim istrazivanjem " objektivna znanost ".

Relativizam takvima vice - da, ali, hej, pod kojim uvjetima i pod cijom palicom, i sto ste vi zapravo otkrili o " objektivnoj " stvarnosti ako je rijec o konstruktima?

Time već daješ sud o objektivnoj stvarnosti.

Prema njima, tri osobe Trojstva postoje samo u Božjem odnosu prema čovjeku, ali ne i u objektivnoj stvarnosti.

Međutim, to sve ne govori toliko o objektivnoj stvarnosti, koliko o prednostima i nedostacima našeg doživljajnog aparata.

U mikro svijetu takvu slučajnost jednostavno demantira procjenjeni životni vijek protona, dok u makrosvijetu sama činjenica postojanja svijesti o objektivnoj stvarnosti, i njen fizički utjecaj na tu stvarnost koja je potaknuta namjerom, je u suprotnosti sa slučajnošću.

odavde slijedi nekoliko mogućih rasprava: - ona o objektivnoj stvarnosti i percepciji iste - ona o vremenu (postoji li kao takvo, kao spremnik konkretnih događaja koji su nepromjenjivi ili ne) - ona o istini... i nesumnjivo još toga. ali sve bih to htjela maknuti na stranu.

Ležeći na plaži, s pijeskom u gaćama i glavom na gumenoj patkici teško je razmišljati o subjektivnoj i objektivnoj stvarnosti i ' kvaliteti ' kao nečemu što ne spada u nijednu od njih, nego je predintelektualna stvarnost.

Smatrao je, na primjer, da čak prostor i vrijeme ne pripadaju objektivnoj stvarnosti ili odnosima predmeta u objektivnoj stvarnosti već da predstavljaju subjektivne uvjete našeg iskustva. 9 Sapir i Whorf uporište za antirealizam pronašli su u jeziku, smatrali su da je struktura stvarnosti u kojoj živimo određena strukturom jezika kojim govorimo. 10 Primjer kojim se često ilustrira ovu tezu jest snijeg.

Što onda ostaje u objektivnoj stvarnosti, nezavisno od naše spoznaje?

Znanstvene paradigme su zapravo pomaci u razumijevanju čovjeka i svijeta, od slike u kojoj čovjek i svijet nezavisno postoje u objektivnoj stvarnosti, do slike u kojoj su čovjek i svijet nerazdvojno povezani u subjektivnoj stvarnosti promatrača.

Kroz ova dva tjedna polaznici nisu morali učiti iz udžbenika i popunjavati tipske radne listove, već su prateći i surađujući sa voditeljem naučili izraditi pomagalo za igru u objektivnoj stvarnosti prave radionice.

Pitanje 2. Bez obzira na vrstu i povijesni oblik Knjige Postanka, na posebnu povezanost triju prvih poglavlja međusobno, i na (povezanost) sa sljedećim poglavljima, na mnogostrukost svjedočanstva Pisma kako Novoga tako i Staroga Zavjeta, na gotovo jednodušno mišljenje svetih otaca i na tradicionalno mišljenje koje je Crkva uvijek imala, što joj je preneseno također i od Izraelskoga naroda: Smije li se naučavati, da spomenuta tri poglavlja Knjige Postanka ne sadržavaju zapis o onome što se uistinu dogodilo, o onome naime što odgovara objektivnoj stvarnosti i povijesnoj istini, nego priče uzete iz mitologija i kozmogonija starih naroda, koje je sveti pisac očistio od bilo kakve zablude politeizma i prilagodio ih monoteističkom učenju; ili alegorije i simbole koji nemaju temelj objektivne stvarnosti, a koji su izneseni pod vidom povijesti, kako bi naviještali religijske i filozofske istine; ili pak djelomice povijesne legende, djelomice izmišljene i slobodno sastavljene za pouku i izgrađivanje duša?

Čovjekova subjektivna stvarnost ne mora odgovarati i objektivnoj stvarnosti.

Uvjerenje da smo demokrati ne mora odgovarati i objektivnoj stvarnosti našega ponašanja.

Sve te Butkovićeve tvrdnje ne odgovaraju objektivnoj stvarnosti, a očito je da ima u hrvatskom društvu političkih i ideoloških snaga i skupina kojima upravo smeta činjenica da Crkva služi dobru konkretnih ljudi i što baš to služenje bitno definira i društveni položaj Katoličke Crkve u suvremenom hrvatskom društvu.

ROTIM: Znanost je sustavna i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja.

Oni slijede načelo nastajanje objekta u imaginaciji stvaraoca, posve neovisno o motivu u objektivnoj stvarnosti.

Polazište za ovo razlikovanje nalazi se u odnosu pojedine pravne konstrukcije prema objektivnoj stvarnosti.

Agencije zadužene za provedbu ciljeva formulirale su ih na apolitički i pretežno medijski orijentiran način. " Oporbenjake-primatelje potpora predstavljalo se javnosti kao ' neovisne ' glasove koji građanima pružaju ' istinu ', tj. ' ljude bolje informiraju o objektivnoj stvarnosti ' ", odnosno promoviraju ' pluralizam ' i ' različitost ' " (svi navodni znakovi unutar navoda preuzeti iz Rhodesova izvješća).

Takvih pitanja u objektivnoj stvarnosti nema, ona su problem prošlosti koja je vremenski iza nas i koju treba pustiti ne dopuštajući da se pretvorimo u običan stup soli, prepuštajući pravosuđu da sankcionira sve njegove tamne strane.

Svako naše pitanje i sumnja će govoriti isključivo o našim limitima a malo o bilo kakvoj objektivnoj stvarnosti.

S jedne strane razbijamo sve na što manje čestice, ispitujemo, stavljamo u neke odnose, i to uspoređujemo sa svim ostalim u objektivnoj stvarnosti.