a sto ga uzrokuje? - pa subjektna reakcija reakcija na sto? - reakcija na objektnu akciju reakcija na koju akciju? - na akciju akta kojeg akta? - pa akta reakcije na akciju ili obratno a tko prvi zapoce? - nikad ne zapoce kako nikad? - ne znam pa kako onda znas da nikad ne zapoce? - ne znam a znas da ne znas? - ne znam a sto znas? - ne znam a sto ti hoces da znas? - ne znam vidis da ne znas? - znam znas da ne znas? - znam a sto znas da ne znas? - znam da ima nesto za znati sto ja ne znam - kako to znas? - ne znam al znam znas, a ne znas kako znas? - da posjedujes znanje da nesto znas al i znanje da nesto ne znas? - da pa zar to ne znanje nije vec dio znanog? - nije a kako bi onda za njeg znao? - ne znam a mozda i jest? - mozda jeste ne znanje - ne, mozda je znanje s mogucnosti ne znanja pitanje je znak ne znanja? - ne - pitanje je znanje - da ali i znak umisljenje odvojenosti po kojoj i pita u jednoti nema pitanja? - da... nit pitanja nit jednote... jebote: rolleyes:

I šta istočnjaci bulazne o jednoti.

Dalje, Jednota (u punini) hoće biti, ali tek kada zemlje ne bude, i samo spašeni će biti kao Nevjesta Kristova na poseban način i Sami Krist, tako ćemo moći biti Jedno s Ocem, ali to je po daru, a ne po ljudskim nastojanjima i filozofiranju istočnjaka koji su nečuveno oholi i misle da nešto znaju ako su dokučili pojam jednote, ne pomičući se ni pedalj prema toj Jednoti, jer Jednota će doći čovjeku samo na jedan način: da se čovjek odreče sam sebe (siromaštvo), uzme svoj križ i pođe za Kristovim križem.

Prema tome Misa je (kako je ja shvaćam) posadašnjenje njegove Muke koja jest bila Jednom i zauvjek, ali to Jednomima vječnu dimenziju i to Jednom ne postaje umnoženo jer se radi o Jednoti u Vječnosti.

Stoga su danas plodno tlo našle ideje o sveljubavi, jednoti i univerzalnosti spoznaje.

Ne ide se u politeizam (višeboštvo), ali se ne ostaje niti na suhoj jednoti.

Postavio sam si pitanje, ne pronalaze li ljudi ponovno jedinstvenu istinu danas, jer sve više ljudi govori o Jednoti, o povezanosti svega što postoji.

Jasno mi je kao dan da je Plotin poučavao o Jednoti.

Kao dijete, mislio sam da sam individua tog i tog imena i prezimena, dok danas znam da sam individua koja iza sebe ima na desetke života u različitim osobnostima; suština moga pitanja, međutim, i dalje je ista: jesam li ja kao Božja Iskra, suštinski identična s Bogom, ipak trajno i apsolutno jedan individualitet koji zasebno postoji od vječnosti do vječnosti čak i onda kada je sjedinjen s Bogom, ili sam ipak samo iluzija individualiteta u neshvatljivoj, misterioznoj, neobjašnjivoj Jednoti?

Ono što to drži u jednoti, možda bi bila institucija.

Taj JA onda postaje vrata još dalje u onostrano, u ono što je iznad same svjesnosti a to je čista svjesnost.Ulazak u taj prostor znači potpuni nestanak ne samo ega, nego cijelog bića i nestanak svijeta kakvog znamo u jednoti i praznini.

Nad pučinom života Raspršene kapi mojih misli Hrle Jednoti Sudarajući se s Tvojima

Ako živoš u Jednoti čemu onda ovaj podforum?

Nalazi se u onoj ' ' cjelini ' ', ili ' ' Jednoti ' ', a ona je bezgranična, a vjerujem i bezvremena.

Ne, ja nisam ta koja traži naše sutra u krhkim i žilavim sunovratima, aprilliama prugastima, režući im stapke i gušeći njihove unutarnje otvore spojene u probuđenoj jednoti.

Pisao bih o Jednoti kroz priču o Adamu i Evi.

Postojanje u Jednoti.. ne sa ovim ili onim.. nego stanje idividue.. bivanje u Jednoti..

Ako se u dovoljnoj mjeri teži prema Jednoti uz težnju za spoznajom (iskustvom) Boga, i uz djela ljubavi, možda odozgor grupa i bude počašćena dolaskom Jednote.

Vlastita osobnost (ego) nam daje želju za promjenom, a svjesnost i znanje o jednoti, našu slobodnu volju, brusi u idealni dijamant na sliku i prirodu božanske BEZUVJETNE LJUBAVI.

Kako je teško ništa ne raditi, isprazniti misli i postojati u sebi u jednoti a da to nije bijeg od svijeta i sebe, da to nije lijenost i kvijetizam.

U jednoti nema ni boga ni pojedničanog odvojenog JA.

Jer moguće je i: u jednoti nema prije i poslije pa nema ni uzroka i učinka - u jednoti je baš sve posve neuvjetovano.

Kao i: u jednoti nema ničega što bi bilo neovisno jedno o drugome, sve je posve nerazdvojivo prožeto - sve je međusobno potpuno uvjetovano.

Tako da je u jednoti i uvjetovano i neuvjetovano.

U jednoti nema niti uvjetovanosti niti neuvjetovanosti.

Čitava ta perpektiva pojmova i poimanja i istosti i razlikovanja o-graničavanja (de-finito) stoga pada u jednoti.

Sto vi u biti trazite od mene - i ne samo vi nego i new-age sektashko-religijashki vam kolege na duhovnosti - jeste da ne smijem prichati o vjecnoj JEDNOTI sve dok ne ispunim neke vashe umishljene moralno-karakteroloshke uvjete, ili dok ne budem svaki trenutak (svog) zivota svjestan da je sve jedno: D: D

Život u jednoti ili život u odvojenosti.

Ja stavljam svim traženjima vašega Trebaš, svim označenjima vašega kategoričkoga suda nasuprot ataraksiju moga Ja; Ja već popuštam, kad se Ja služim jezikom, Ja sam ono Ne/iz/kazivo, Ja Mene tek pokazujem. »(..., Ich bin das« Unsagbare, »« Ich zeige Mich bloss. ») filozofija pak, odazvavši se i odazivajući se apsolutnosti slobode, prestaje biti« ljubav prema znanju », i, kroz Hegela, biva« zbiljskim znanjem ». kao« zbiljsko znanje », čija zbiljnost odgovara njegovome bitstvu, filozofija nadilazi, nadmašuje filozofijski (kao ljubav) sebe samu, ukida sebe u produktivnim mišljenjem sebeproizvodećoj i samoproizvedenoj apsolutnoj znanosti. apsolutna znanost, to zbiljsko znanje slobode kao onog apsolutnog jest kroz slobodu-mišljenje u Jedno sabrano Sve što uopće može biti. apsolutna znanost kao sistem jest kroz slobodu posredovani identitet onog logičkog, onog metafizičkog (« bitak », Bog, svijet, Čovjek) i onog etičkog (sloboda kao volja u rasponu Dobra i Zla). znanstveni sistem je« čisti element »,« eter »u kojemu sloboda egzistira kao apsolutna istina. sve znanošću oslobodivo, mišljenje (logika onoga biti, bitstva i pojma), priroda (mehanika, fizika, organika) i Duh kao subjektivni duh (antropologija, fenomenologija, psihologija), objektivni duh (pravo, moralitet, porodica, društvo, država, svjetska povijest) i kao apsolutni duh (umjetnost, religija, filozofija), tu je razčišćeno, razotkriveno kako u svojoj uzajamnoj ograničenosti tako i u svojoj, sva ograničenja nadilazećoj bezgraničnoj istoti i jednoti, ne jedinosti, kao istinski opstojeće u Duhu apsolutne istine slobode kao onog apsolutnog.

Meni se više sviđa ideja o Jednoti svih stvari; - znači pojam iznad dihotomije.