U pjesmi koju kritičari višekratno ističu kao antologijski primjer religiozne lirike (15) pjesnik upravo antitezama tišine i kucanja, mirovanja i kretanja, svjetlosti i tmine, početka i svršetka, stvarnosti i odraza, siromaštva i bogatstva, vode i zraka, rada i spokoja, vjere i nevjere, ranjivosti i otrova, upučuje na jedinstveno počelo svega: Dok se ne prenuh od šaputanja Tvoga/U svijetu/bio sam sam,/Ko zaboravljena frula/Il slomljen stup u travi. __________________________ (15) Ivo Lendič, Viktor Vida i njegova poezija, u Književna kritika o Viktoru Vidi, kaže: " U prvoj zbirci pjesama Svemir osobe, Buenos Aires, 1951., u kojoj su sakupljene pjesme uglavnom objelodanjene u Glasu sv. Antuna, prihvača simbol ' Goručeg Grma ' kao oblika Objave Božje.