Na njegovim su plažama uživali mnogi poznati Britanci, od Churchilla do Alfreda Hitchcocka, najvjerojatnije u starinskim plavo-bijelim kupaćim kostimima koji su se oblačili i skidali u prepoznatljivim šatorima za presvlačenje.
Na njegovim su plažama uživali mnogi poznati Britanci, od Churchilla do Alfreda Hitchcocka, najvjerojatnije u starinskim plavo-bijelim kupaćim kostimima koji su se oblačili i skidali u prepoznatljivim šatorima za presvlačenje.
No kako je Weng Weng preživio sve nedaće, njegovi su roditelji, inače gorljivi katolici, mališana u znak zahvale Bogu svake godine na procesijama oblačili u Santa Niña (filipinsku verziju bebe Isusa), pa tako stječe i svoja prva glumačka iskustva.
tako je bilo, tako je sada, a hvala bogu i ubuduće će biti tako, a kako bi bilo što zagovara debil o nekakvoj revoluciji, tko ne zna neka pita stare mudonje, kada su komesari vedrili i oblačili
fčera je vjutro davorica mam zaranja došel po mene i veli on meni čujež branko idemo samo do goric skočiti kaj natočimo vino i za pol vure smo nazaj. i velim ja njemu onda može ak se za pol vure vrnemo jerbo sem obečal mami da ju bum vozil na groblje z traktorom pretpoldan. a veli meni mama branko a kam češ el si zabil da moramo iti na groblje. a velim ja njoj em kaj si blentava mama nek kak bi zabil. kad se vrnemo za pol vure i onda pemo. i tak smo mi polako krenoli a đekica poskakival za nami i velim ja davorici u jebate davorica da mi bar onaj bezni dimnjačar neje fkral one kobasice sad bi lepo si malko narezali pot jenim kutom. a veli davorica no kaj se staraž branko pak pogledaj malko bolje vu moj ceker pak buš videl da sem ja zel kobasice i jenoga kruva a mladoga luka napučemo v goricaj. u to so bile reči i dabog mu se pozlatile. i tak smo mi došli v gorice i davorica je natočil vina vu petlitrak za doma i nama jenu kupicu kaj si spijemo. al jenoga studenca neje imal pak smo morali popiti si čizto. i dok smo popili veli meni davorica je branko idemo. a velim ja njemu a kam davorica pak jesi ponorel a kobasice nebumo jeli. a veli davorica brankec pa kaj tebi vu tu tvoju glavu tuče. pak sem mizlil da idemo kobasice jezt. a ja sem se bil splašil da je davorica zabil za kobasice i da oče iti doma. i tak smo si mi malko pojeli kobasic z mladim lukom i pomalko smo si poteravali i uživali na jenome frižkome zraku. u al so bile fine te jene kobasice kaj da jih je lovec ot prave srnetine napravil. al nije nek je to ot davoričine krmače stare kaj si je nogu ftrgla pak ju je trebalo klati. i tak smo se mi polako spominjali kat eto ti međaša ot davorice. a veli njemu davorica o međaš esi došel. a veli on jesem malko bum postrugal drača med redmi. i tak si je onda i on k nami sel i popil si z nami. a ja sem si samo mislil a kaj bu ak se stari joža seti kak sem ga bil zajebal ono dok se je kombajneralo al se neje setil i to je bilo baž dobro. i tak dok smo si popili a velim ja davorici a kaj ti mizliž davorica jel prešlo pol vure pa bi mi morali iti doma kat sem tak mami obečal. a veli on meni em naj biti smežni branko kat neje prešlo niti petnajzt minut. a veli joža no kam bi išli več doma dečki nek si lepo sat vi k meni pete jenoga gemižta spiti jerbo ja imam studenca. i onda smo tak i napravili. al je joža imal fino vino za przte oblizati. i tak smo mi polako pijuckali kadli ja otjemput pogledal na zid i imal ja kaj za videti. taman je poldan tuklo a velim ja davorici u jebate davorica pak več je poldan bu me mama zatukla. a veli meni međaš branko em kam bi sat po najvekši vručini ižli na groblje nek pete podnoč dok nebu vruče. a veli davorica prav veli međaš kam bi sad išli. onda smo mi dalje polako pijuckali jenoga gemižta a joža je i jene prge narezal kaj su bile ljute kak da jih je vrag z pekla donesel. i negdi okraj dve vure ja išel pišat a đekice nigdi. ja ga fučkal na se strane a njega nema. neg mu je valjda dojadilo pa je sam doma zdimil a neje znal bedak jeden da smo mi baž onda šteli doma krenoti. i negdi okraj tri pol četri velim ja davorici čujež sad bi mi lepo mogli krenoti doma. a veli davorica eto sat si jož jenoga putnoga popijemo i idemo klet zaključati i zememo karniztra i idemo doma a međaš lepo gorice strugat. a veli međaš je dečki prvo si bum malko legel jeno pol vure onda pem strugat. i tak je i bilo. pri davorici smo si spili jož jenoga putnoga i zaključali smo klet i pravac doma. i došli mi na pol brega kadli imali mi kaj za videti. bizon i njegova žena bizonka su lepo pret svojom kleti pekli rožtilja i veli nama bizon o dečki kak ste lepo nadišli taman dok je rožtilj gotov. u kak je to dišalo i taman nam je došel taj rožtilj kak kec na dezetku jerbo su nam se one kobasice taman bile razišle po želucu. i tak nam je to lepo bizonka servirala jenoga roštilja na stol a veli njoj bizon no zemi si i ti jenoga komada i moraš iti mam doma krave ranit. i tak je onda ona otišla a mi smo lepo jeli rožtilja i pili finoga gemišta. i tak u toj jenoj zanimljivoj atmezferi se je več počelo i mračiti a ja sem se mam dok sem to videl prijel za glavu i velim ja davorici u jebate a kaj bu meni moja mama rekla kat ju nesem vozil na groblje al morti jož stignem. a veli bizon kaj si smežni branko kam bi išel pak jož treba toga rožtilja do kraja pojezti i ovo vino kaj sem spuztil z lagva popiti jerbo se nebu nazaj v lagev nalevalo. a veli davorica pak prav čovek veli a mamu morež zutra voziti na groblje. i tak smo onda sedeli jož malo i pijuckali i veđ se je prava noč spuztila i veli meni davorica je branko kaj ti mizliž sat bi mogli i krenuti. a veli bizon je dečki samo ak se bumo mogli zdiči. i onda je bizon otišel po putu kat je imal biciklin a mi se zaputili pravac poprek brega. i tak mi polako hodali jerbo naz je več pomalko bil i šupil taj jen gemižt kadli otjemput samo se pred nas podela nekakova skreatura i čudnovata spodoba vu belome plažtu i pravac na naz. a veli meni davorica branko jel i ti to vidiž il je to samo priviđenje. a velim ja njemu davorica to je duh i to onaj pravi z filma i nikaj drugo i leti po zraku bež kak te noge nose. i mi pravac se okrenuli na peti i bež čez jarek. al je jebada bila ta kaj je jarek bil pun kopriv a davorica se je tak oplel i skutural niz breg kaj sem pomizlil da mu mam kiđma pukne. a ja zaviknol davorica gde si a on veli tu sem branko nemrem se diči z ovi kopriv valjda mi je noga pukla. i ja mam k njemu i prijel ga i bež doma. jedva smo nekak došepesali do putni vrat. a karnizter petlitrak z vinom je negdi v jarku oztal i jebež i vino i se samo kaj nas neje jen duh razčerečil. mama je bila bezna kak kobila dok joj nedaš tri tjedna jezti niti vodu piti. a vjutro dok sem se digel samo me je sa koža pekla kak sem si se noge z koprivami ofuril. al mi neje vrak dal mira nek sem denez mam zaranja išel glet el bi našel ono vino. i našel sem ga mam v jarku jerbo je lepa staza vu koprivami oztala kak se je davorica niz breg skutural. i onda sem onak poskrivečki se otšuljal pravac do onoga mezta gde je fčera duh nas štel napazti. ja znam da se po danu duhi ne prešetavaju al se to nigdar nezna kaj mu more v glavu puhnoti jerbo da su duhi pametni onda nebi tak ljude plašili i bele si plahte oblačili. kadli se ja popel na breg i imal kaj za videti. onaj idijot idijocki ot glupoga trepoca je na svoju čerešnju jenu bačvu obesil kaj mu nebi čvorki čerešnje pozobali. e da mu jebo paz mater a mi smo se onak splažili. onda sem zel jenoga kolca kak sem bil bezni i su sem mu bačvu raztrežčil na komade pa nek si on mizli koga bode plašil po noči. davorici je dobro jerbo sem se k njemu zavrnol i vino mu ostavil kaj ga jotec ne zmlati. jož ga malo noga boli al i to bu prešlo dok se bu ženil. tolko ot mene i pozdrav prijateljzki ot branka
SARAJEVO - Bez obzira na sve moguće posljedice koje bi mogle pogoditi pojedince koji su tijekom rata vedrili i oblačili po ondašnjim državnim institucijama BiH, ovih dana će se državni organi u Sarajevu morati suočiti i konačno razriješiti probleme vezane s izdavanjem državljanstava i putovnica osobama afroazijskog podrijetla.
Zatim bi se oblačili u sve vrste kostima, koji su podsjećali na duhove i organizirali vrlo bučne parade po selu, vjerujući da će time uplašiti i otjerati duhove, koji su u potrazi za tijelima...
U programu Andautonija za djecu, nedjeljom od 12 do 17 h, djeca će moći postati mali arheolozi, saznati kako su živjeli rimljani i kako su se oblačili, igrati njihove igre ili jednostavno samo crtati na temu Andautonije.
I kao dijete oblačili su me u bijelu boju.
Do druge godine su me oblačili u njenu odjeću.
Krivicom tog fatalnog raspoloženja bježali su i mnogi koji nisu ništa imali sa režimom, a mnogi su mlađi po prvi put oblačili ustaške uniforme, jer idu u šumu, odlaze za samo kraće vrijeme.
Oni koji se tako budu oblačili u sve Božje oružje, ne trebaju se plašiti Božjih neprijatelja.
kako su se oblačili Rimljani - oblačenje u rimsku odjeću, izrada bula
U kreatora za kojeg sam najviše radio, Bruna Piatellia, tada su se oblačili i Beatlesi.
Na gornji dio tijela iznad komeša ili guće oblačili su se rukavi, tj. široka bluza koja je na prsima i uz zapešće bila ukrašena kamovon i/ili merlon.
Najviše sam se čudio što su uvijek bili neobično radosni i zadovoljni svačim, a onda što su se oblačili kao prava gospoda.
Barem blagi oblik lustracije potreban je, jer su mnogi stradali zbog onih koji su u najtežim trenucima oblačili crne košulje i dizali ruke na pozdrav - da bi netko drugi stradao.
No to ne mijenja činjenicu da su četnici stali na stranu nacista pa kasnije masovno 44 te i 45 te oblačili partizanske kape.
Naš prijatelj Arhimir će nas odvesti u vrijeme kad su živjeli drevni narodi, poput Egipćana i Grka, te nam pokazati kako su se hranili, oblačili, što su radili.
Budili su se s nosovima sivim od pepela, oblačili i navrat - nanos izlijetali iz kuće ne stigavši spraviti ni kavu, tako da je kineski rešo još dugo bio kao nov.
Sigurna sam da su to isti oni koji su za novinare oblačili ustaške uniforme, kako bi oblatili Hrvatsku.
Bilo kako bilo, tih godina malo smo se razlikovali jedni od drugih: rasli smo na istoj hrani (crnoj, miješanoj marmeladi iz drvenih sanduka, zelenom zejtinu, koji se još uvijek prodavao iz " refuze ", užinama koje smo dobijali u školi - gumastim krofnama i bezukusnom čaju, " ajnpren " čorbi, puri i popari...), isto se oblačili (zimi: šareni džemperi od ostataka vune, prugaste pidžame ispod pantalona koje su se pravile od prevrnutih očevih, gojzerice mazane lojem da ne bi propuštale vodu, vunene čarape koje smo kupovali od seljaka koji su nepogrešivo određivali veličinu mjereći ih obimom naših šaka... a ljeti, još jednostavnije: radije bosi, nego u " zepama ", u kojima su se noge " kuhale ", u crnim, fiskulturnim gaćicama, atletskim majicama...)
Kada bi ona i njezina Zlatka i Zlatko (Zlatka je lutka za koju jedino Zlatio mamino zna zašto se zove Zlatka - lutka crnkinja sa crnom kosom, a Zlatko je naš mačak koji je po lutki dobio ime, crno bijeli je) oblačili se, pili kakao i pričali što imamo za obaviti.
Ljudi su tromo ustajali sa stolica i oblačili kapute.
Za prvo su izmišljeni karabineri a za drugo pojasevi koji su se u početku oblačili preko cijelog tijela.
ja sam danas baš nikakva. boli me glava, mala je plakala cijelo dopodne, ja jučer jela kupus, vani je bilo lijepo, ali sparno, ali sva sam neka nezadvoljna s tim svojim sinom da vam iskreno kažem... toliko je postao nesamostalan, tj. toliko se opire svemu što mora napravit sam - obut se, obući, jest sam da me to nekad beskrajno iscrpljuje i zaista ne znam više šta da radim i kako da se ponašam prvo sam mislila da je faza, pa da je zbog seke, pa smo bili kod mojih, pa vo, pa ono, pa bude malo bolje, pa opet po starom, ali činjenica da koji god razlog ja više ne znam šta da radim. svaki dan dođe iz vrtića i oplače u hodniku dok sam skine cipele i obuje papuče i ne znam zaista ne znam kako mu to više ne dosadi, pa trebalo bi mu sekunda da to napravi i ide dalje, a li ne... zaprvo se brinem jer je teta rekla da je sad počeo tako i u vrtiću - da slabo jede i da je neki dan bio zadnji kad su se oblačili poslije spavanja, jer se nije htio obući
eto taman što sam ga nagrdila sam se skinuo za kupanje i poslije obukao i sjeo za stol i večerao. ali sutra ćemo mi opet iz početka ja njega uvijek sve na fino pa sa puno podrške i tako i jučer mi mm kaže da je teta u vrtiću rekla da je bio zadnji kad su se oblačili jer se nije htio obuć i ja popizdila doslovno i lijepo sam mu rekla da neću više čut da je on zadnji, u bilo čemu, da ima bit prvi i gotovo, ne drugi i ni slučajno zadnji nego prvi jer je on najbrži dečko na svijetu i gotovo. pa si poslije mislim jesam li sad stvarala pritisak, ali njemu očito treba malo pritiska jer ovo " ma nema veze " više ne funkcionira...
Zeleni dres su između ostalih oblačili i aktualni hrvatski reprezentativci Željko Noić i Mario Zelić, zatim Josip Krivić, Branko Torbica, Marijan Baksa, braća Mate i Robert Pezer, Ivo Grgić, Goran Kanić, Vedran, Saša i Mladen Radusin, Mario Kokotović, Mladen Brnčić, Ivica Marić, Saša Varga, Damir Koščićarić, Ozren Straža, Donat Jurič, Rafael Filipović, Alen MAgdić, Ivan Sakač, Nenad Tišma, Saša Arsić, Ivica Cerovac, Ivica Tomičić, Robert Rinkovec, Jovica Bogunović, Željko Blaće, Jadranko Baturić, Vjekoslav Rakamarić, Slobodan Stanivuković, Ivo Jozić, Zlatko KArlo, Damir Bucić, Igor Vlahov, Hrvoje Dominić, Albin Moisa, Davor Pančić, Kozlek, Mario Grgić, Goran Petković, Saša Marčec, Tomislav Belinić Beba, Dejan Mišić, Zoran RAjčević, Marko Krmpotić, Anto Jozić, Domagoj Ružđak Koka, Željko Pivalica, Davor JArović Jaro, Dario Žigolić Žiga, Boris Šut, Boris Mrdalj, Josip Gracin, Tvrtko Koren, Goran Samovojska, Vančo BAlen, Ivan Šulc, Ranko Komlen, Mislav Božina, Nikica Legan, Luka Humski, Damjan Šprem, MArinko Hrastović, Roman Koščica, Boris Ščekić, te dugogodišnji i danas aktualni predsjednik ovog visoko etičkog kluba Juraj Brusić. - - - - i na kraju, borbeni moto ekipe je poznati pacifistički slogan velikog druga Vuleta " nix snaga - mozak " gdje se ono " mozak " s vremenom zagubilo, ali se, kako kome i kako kad, podrazumijeva.
Jučer ujutro Zebić je zakazao trening, ali igrači nisu oblačili radno odijelo.
One duge plave kose koju ste brižno češljali pink češljićem i oblačili u pink haljinice i pink štiklice???
Znala je, kako taj opis i ne pomaže mnogo, bilo je mnogo takvih muškaraca koji su se tako oblačili.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com