Pa sam ja rekla da odoh gore po madrac, jer se kanim presvuci - naime, tek kasnije sam skuzila u autu da ta bluza koju sam tad prvi put obukla ima malo preveliki dekolte za moj ukus - nije mi se tako cinilo dok sam kupovala, nisam obratila pozornost dok sam se na brzinu oblacila, a nisam bas bila voljna blendati boobies okolo pa je bila dobra prigoda da se rijesim te obleke i obucem nesto staro i provjereno.

Pa je tako savrsena zena (izgled uopce ne treba opisivat, posto je to spoj sisa Pamele Anderson, ravnog trbuha Jamie Prisley (Audrie iz Jack Jill) i usana Angeline) zena koja je duhovita, ne zanovijeta, razumije se u nogomet, voli piti pivo i onda nakon druge runde otici kuci spavati i pustiti vas da ostanete sa prijateljima, preuzeti sve kucanske poslove, posluzivati nas kad dodjemo kuci sa posla, za nas bi se oblacila seksi a u drustvu bi nosila odjecu koja bi prikrivala njene obline.

Ja i suprug smo u braku 11 godina, i iako je vecinu toga ostalo isto, ima stvari koje se rijedje dogadjaju... npr. kad smo " hodali " ja sam bila sva uzbudjena prije neg smo se nasli, oblacila sam se i preoblacila dva sata jer sam ga htjela zavest na svakom spoju pa je sve moralo biti ono - cakum pakum: D, impresionirala ga cijelu vecer, sarmirala, bila sva poletna, smijala se na sve njegove fore, stalno ga grlila, ljubila, znjarala, govorila mu kolko ga volim itd.: cerek: On je isto tako uvijek mirisao na te sve vodice poslje brijanja i sprejeve da me neki put znala glava zaboliti: D, stalno me grickao za uho, ponavljao kolko me voli, vodio na neka mjesta gdje nikad nisam bila, organizirao kratka romanticna putovanja, dosao nenajavljeno " samo da mi pozeli laku noc " i takve fore.

Toliko sam se brzo oblacila i sminkala da sam ja njega na kraju jos cekala: cerek:

To ti nije u redu.: flop: A i moja je samo chanel nosila i samo se u markirano oblacila, ali - njena stvar, zar ne?

Ova CDA partija je vedrila i oblacila zadnjih godina zajedno sa fasistickom liberalnom partijom, koja je brat blizanac bushovim kaubojima, republikancima.

ovo je malo previse cak i za Heidi... pa ona se je uvijek lijepo i decentno oblacila sta se desilo?

ja sam prije imala svoj svijet snova.kao da je evolvirao.ostao je isi kao ja ali se opet promjenio kao ja.sjecam se sirena, carstva vatre, planine i nindja kornjaca: -) tad sam imala 5. zatim sam sanjala isto jednog decka.nije to bio princ na bijlom konju kakvog su sanjale ostale cure od 8 - 10 god, bio je zlocest decko.lose drustvo.plave oci plava kosa, bijela majca s crvenom crtom kao krv, izgubio se u drugom svijetu.neznam ali nekako mi se pojavljivao u svim snovima.ozbiljno, zvao se nekako s j. a ja sam se izgubila s njim, trazila nekog poput njega.zatim su pocele godine 13 - 14 i on je pao u zaborav, uvijek mi je bio u podsvijesti ali je njegovo lice bljedilo.a zatim je pustio kosu, napravio drede, pobljedio, i vise nije imao sarenice u oku... postao je decko koji je umro.znam tocno san u kojem mi je prvi put dosao.... sjedila sam na ogronom drvenom stolu usred neke livadica, u sumi bez kraja.tamo su bili svi ljudi koje sam znala.odjednom je prosao on s kacigom na glavi.stariji su pokupili djecu i poceli bjezati.tada se pojavila hrpa tinejdjera, izgledali su kao zombiji, bili su punkeri, metalci, rastafarijanci.. svi.odveo me u svoj svjet gdje je sve bilo rusevina, usred sume niceg, tamo me zarobio.i od tog cudnog sna vise nisam bila sarena, oblacila sam se crno i bila jos drukcija no inace.pokusavala sam ga nacrtati i dan danas to pokusavam ali nemogu mu se sjetiti lica kao nekad.ali taj cudan lik iz sna mi je ostao nesto poput cuvara mojih snova.mozda nema krila andjela i nije svet, ali dio je moje lude svijesti, neke zelje za tim da svijet se podjeli, da mi pocnemo iz pocetka, zivimo koliko hocemo.da smo svi slozni.da nevidim vise ruzne građevine, nek se pretvore u rusevine.da sve zaraste divljim trnjem kao u bajci.po cijele dane cemo svirati, piti, drogirati se, stvoriti novu kulturu. a kad smo kod snova, jeli vam se ikad desilo da su se ostvarili? mene plasi to sto se to svako malo dogadja... ozbiljno.. tumacim to kao moju zelju da se to desi, i od moje zelje nastane st6varnost.i mislim da je to u neku ruku opasno.vec iovako imam neke vrazje-bozje srece u zivotu, izvlacim se iz svega, moje zelje se ostvare.jesam li psihopat?

Imala sam problema sa sobom, kada sam zatvorila svoj obrt i ostala u dugovima, imala sam toliki strah od zatvora, ali to je proslost, vratila sam sve dugove... i tek sada shvatila koliko sam bila glupa zbog tog straha.. jer ja sam vec cijeli zivot u zatvoru... stalno sam zivjela zatvorena u nekom stanu, godinama, nasmijao mi se sin prije neki dan kaze pa ti si u zatvoru toliko dugo da si odrobijala sve lose sto si napravila... smijem se kroz suze i sama sebi.... rijetko sma izlazila, rijetko nam je netko dolazio, najcesce sjedila sam sama, i najcesce pricala sama sa sobom... sada je to doslo kao zabrana nakon svega, i s time se ne mogu pomiriti... nema mi tko pomoci.... a svaki dan je kao godina.... svaka minuta traje duze od vjecnosti od pomisli da ne smijem... uzeto mi je ono jedino sto sam imala uzeta mi je sloboda... i s time se ne mogu pomiriti, to je jedino sto sam imala... gladovala sam cijeli zivot, oblacila stvari iz Caritasa, vecere u restoranu bile su moja masta, plesala sam u snovima, njezne rijeci bile su dio moje maste... ali sam imala pravo da disem, da se krecem, sada vise nema ni toga... sada imam za jesti, mogu si kupiti stvari, sada kada sam mislila da cu napraviti nesto od svoga zivota, kada cu zaplesati svoje snove sada mi je sve uzeto... cekala sam godinama ljubav, trazila njenost, lijepu rijec, one sitnice koje cine srecu, i nije nicega bilo, sada mi se namece, prijeti i ucijenjuje, sada se silom zeli promjeniti u jednom tjednu sve... mene ne ceka nitko, za mene nema strpljenja, za mene nema oprosta... pa onda samo da pitam moram li traziti dozvolu da si pronadjem mir? tko ima pravo na moj zivot? ako to pitam, zasto netko smije reci, ja? kako covjek moze imati pravo na neciji zivot? ja nikome nisam uzela slobodu, ja nikome nisam uzela godine zivote, ja nikome nisam nista zabranila.... tko moze i s kojim pravom to meni napraviti sada, a da nije Bog?

Labasa, sve vise je lijepih sjecanja, duhovnih poticaja, divljenja tom dragom covjeku... Kao djevojcica nisam bila ni svjesna koliko su u ta drevna komunisticka vremena znacile sva ta hodocasca koja je organizirao, sve te procesije, narodne nosnje koje sam toliko puta oblacila zajedno sa svoja 3 brata u zupnim prostorima sv. Blaza, susreti sa duhovnim velikanima toga vremena...

jedan klinac mi je proslo ljeto u parkicu (nakon sto sam diejte stavila pisati iza drveta i dok sam ju oblacila) reko da je on decko, da ima pimpaca i da on moze sam pisati, jer je njemu lakse nego curicama i da njemu ne trebam pomagati, sada ce se on popisati. pa sam ja to shvatila kao hint, makni se, zelim privatnost iza drveta

Ta se mladez malko drukcije oblacila tad i imala drukciji naglasak.

mmm. daklen.:) uf kako volim dodavat ovo N na kraju rijeci. totalno antigramaticki.:) eto slucajno zavirila na jedan blog mojeg ex nadimka. znala sam ja vec i tada da je to: popularan nick. ali eto... meni se svidilo. malo sam tamnija pa valjda.:) i kako je to zapravo trebao biti nick jednog jako optimisticnog bloga, sa jako zanimljivim postovima s radosnim vijestima... glupa informaticka stvarnost me pretvorila u hebenog pesimisticnog goticara. evo sta se dogodilo: ljudi su u meni tj. mom nicku prepoznali potencijalnog rezaca zila i kako su i oni sami mislili isto: ko ce kome nego svaj svome. eto ti ga u juznjacke dark party. bilo nas je masu... ma nemam ja nista protiv mracnih ljudi. vec mislim da je to teska gluma i napuhanost. a sta ne mozes biti tuzan i sa cistom kosom i zelenom majicom? a ne ko da si iz groba izasa. ili je to bit? istina lakse je plakat sa tamom di ne postoje razlike ali cemu nehigijena??? fakin weird... mda. dakle. ja postala goth. tu su bile neke slike krvave, di se rezu zile, sa crninom, sa uvrnutim izrazima lica.... ma skroz sam postala cudna. ali nije se nista prominilo u javnosti. ja sam i dalje glupavo se cerekala u " stvarnosti ", i dalje se oblacila u rebatinke pa kud puklo da puklo. a kad bi sila za blog... heh. ka da je izasla tamna strana vani. skroz sam se izoblicila a postovi puni tuge, nesrice ma sta ja znam. totalno unlike me. skroz probudilo lose u meni. ajde proslo lito i prosla ta faza. zapocela transformacijom " sea fantasy " i eto rodila se juznjacka.:) o dizajnima necu govorit. bilo ih masa i masa. od " ukradenih ", doniranih i handmade. ma namucila sam se za napravit ovaj mali moj blogic. a bas mi je drag. a sranje posta. gubim kvalitetu. uzimam stvari zdravo za gotovo... skroz cudno kako ljudi prestanu cijeniti nesto sto su zeljeli cim to dobiju... valjda drugaciji osjecaj kad nesto posjedujes. ta vrazja moc.. ne znam. svi ti ratovi radi ljudske pohlepnosti... skrenula s teme.:) znaci eto mene puklo pa odlucila sjetiti se starih dana. i eto sjetila se. pa bi tebala i vratit sjecanje nazad u sjecanja, sta mislite?:)

Ja sam u to vrime radila, bila podstanar, imala dva kredita, moderno se oblacila itd... Napisite sto danas mozete od ovoga imati.

Ona se nagne kao nesto joj non stop ispada.. a dekolte... pa neznam zasto je oblacila majicu.isto je kao da je nije ni imala, ajde sad bar da ima sise pa imali bi sta i vidjezi... volim vidjeti lijepe grudi na zeni.

Past ćeš nekome na pamet Nekada se oblacila na kredit, a sada se svlaci za gotovinu

I sud je uzeo u obzir argument da se ona izazovno oblacila i druzila s deckima kasno navecer... srednji vijek nije imao ni tisucinu informacija koje mi imamo, ljudi su bili glupi, zene i svi marginalci su gadno ispastali.

Proslo je mracno doba srednjeg vijeka kada je crkva vedrila i oblacila po drzzavama.

Ja nikad nisam oblacila minjake, ali seksi suknjice da, haljinice i tako.

Nadalina Ti bi se malo oblacila u musku robicu.... haha, daj to me ne pali.... hocu tangice, haltere i cipkaste najlonke, kao i stikle od 22 cm, to se podrazumjeva, zaboraviti ces 3. maj i radnike..... hahahahahahahaha:))))

Sto se tice odece generalno.. ja sam se oblacila kao i obicno na moru.

Samo im nisam oblacila bodije dugih rukava ispod majice, jer su se od njih znali oznojiti

Pepeljuga je uvijek bila povucena, oblacila se u crno, u podrumu si rezala vene, bila anoreksicna itd.

I isto tako, iako nije bilo tada interneta, slusali smo tko ju je svaki dan i gdje pogledao ali onako, znas, ONAKO (od klijenta na poslu do lijecnika ili policajca koji joj je napisao kaznu) i njene kilometarske interpretativne fantazije tipa sto to znaci (pored zivog muza koji je radio kao magarac dan i noc) pa koji muskarac joj je dao koji kompliment, pa bi pred drugima agresivno inzistirala da joj kazu da ona i ja izgledamo kao prijateljice a ne kao svekrva i snaha, i vazda se uvaljivala u drustva koja su joj imponirala, na brodove i tulume, i oblacila se, necu pretjerati ako kazem da je ponekad izgledala ono kao neka stajgerica iz osamdesetih, nije bila ruzna zena ali ipak neka roba ne izgleda ok bez obzira na godine, vulgarno ispadanje sise iz dekoltea je jednostavno taking things too far

Neko vrijeme sam to uspijevala na nacin da sam oblacila mrezaste carape koje su jace trljale i derale po udu

Kao male ih je majka oblacila isto i jedina stvar po kojoj su se mogli razlikovati bio je mladez, koji Bill ima ispod usne, a Tom na obrazu.

Oma mu pridjem, a on mi pocne srat: " Daj se Pajo uozbilji od tog covijeka ovisi buducnost kluba, a ti sa njim pleses na sveckom stolu... bla.. bla.. " Sad mu ja to slikovito objasnim: " Slusaj ja se sjecam kad je stara starom peglala odijelo i uredno ga oblacila za kojekake partijske sastanke, a on bi odlazijo trijezan i ozbiljan, a uredno su ga oko dva tri ujutro nakon sastanka njih pet donosili mrtvog pijanog i blago zapisanog te potpuno ubijenog alkoholom.

A danas sam se, doista, oblacila i sminkala puna optimizma.

Buduci sam je ja oblacila, prosto sam bila ponosna na to kako sam joj utegla vjencanicu, sve sam hodala za njom i divila se samoj sebi... Stres je bio prisutan do pred sam kraj, voljela bih da nas je neko snimao dok smo se oblacile, jer u momentu nisam znala trazim li njezin veo ili kravatu za njenog oca koji je hodao za nama i samo uzdisao... Vrhunac panike je nastupio kad mi je rekla da nemaju pjesmu uz koju ce plesati prvi ples... Poklonila sam joj svoju pjesmu.

Pitali su me kako bih se oblacila da radim u skoli, rekoh, nosila bih bijelu kutu da si kredom ne zaprljam odjecu