U oslobodenoj Vrlici su razgledali katolicku crkvu Gospe od Ruzarija, sto su je razorili Srbi, te obliznju pravoslovanu crkvu koja je, suprotno tome, netaknuta. (Hina)

Medjutim, ime nije odgovaralo onomu koje sam trazio, stoga sam otisao u obliznju cvjecarnicu pa me vlasnica upoznala da su u zajednickoj grobnici sahranjeni majka i sin.

13.12.2005. prica se da je jedno neobicno brdo koje sada zivi u hangzhou, doletjelo iz daleka, spustilo se u obliznju sumu i ostalo. tako je i bilo, desilo se negdje oko devet ujutro, 20. studenog, na nebu iznad shanghaia sam prvi puta nakon mnogo dana osjetila spustanje. kako ono ide.. mali korak za covjecanstvo, veliki za covjeka.. shanghai sam samo dodirnula, nezamislivo glomazna bujica ljudi otplavila me dalje. i od tada sam ovdje, u vodenom gradu s mirisom oceana i przenog tofua, ja, brdo s cudnovatom vegetacijom, stranim izgledom, zacudjujucom konstrukcijom, smijesnim hodom, velikim nosom i ocima koje gledaju, pricaju, jedu, jer usta jos nisam osposobila. ostala su negdje tamo, u gradu na rjecini, u buri, u okusu sira i friskog kruha, medju dragim dragim ljudima,... i smiju se. ali srecom, sve ostalo spustilo se ovdje samnom, srce mi je na mjestu, pluca se polako pune, tijelo koristim zahvaljujuci taijiu, otkrila sam dlanove jednog jutra u parku, ali za mozak jos nisam sigurna, ne javlja se cesto. mali majmun se bice izvukao iz spilje i sada skace po speglanim kineskim livadama. zivio shrubbery

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Da cu prije ili kasnije nac tog leprechauna, koji voli spavat ispod duge, prebit ga ko macku, uzet mu njegov zlatni cup, prodat ga u obliznju otkupljivacnicu zlata, obogatit se, i otic iz ove vukojebine.

Mi blejimo, al ukrcamo se i mi u auto i mislimo si ' dobro, mozda je plaza tu odmah pet minuta ' Nakon tri sata drndanja dosli smo na ' obliznju plazu do... '.

Nakon sluzbenog dijela sastanka, pohitali smo na obliznju galeriju i pocastili se bogatim cateringom, sto je kod nasih ' Madrizana ' izmamilo osmijeh na lice i vratilo nas nekoliko tjedana unatrag, kada smo unezvijereno tumarali hotelskim prostorijama trazeci pokoji posluzavnik na kojem je jos bilo stogod za na cackalicu.

Uskoro je poceo zesci pljusak pa smo se na brzinu sklonili u obliznju dascaru tj. tovarnu zicaru koja ide prema Ceskoj koci.

Ostadose mi dvije jednostavne opcije: da skinem peturine i hodam bosa po londonskom vlaznom asfaltu ili da istrpim bolove tantalovske i da ujutro odem u obliznju ambulantu na amputaciju lijevog, a bogami i desnog stopala.

Naravno da odradjuju jos nekoliko pjesama, a mi ih oko 7.00 napustamo i idemo na obliznju (OMV) benzinsku puNpu (koja inace lokalnim cugerima sluzi kao posljednja oaza nakon zatvaranja zadnjih birtija, op.a.) na kojoj se osoblje vidno sokira kad nas ugleda sa sakoima na golom tijelu (putem jedan drugom kidali kosulje, potkosulje i kravate..

Fedja, srecica moja od instruktora, bi me znala ostavit samu i prestravljenu u autu, a on bi otiso u obliznju birtiju lokat.

Smjesten u srcu Kastelanskog zaljeva, okruzen mediteranskim zelenilom, ovaj hotel ima odlican potencijal - ljeti je u potpunosti popunjen turistima, dok ostali dio godine prima poslovne ljude koji dolaze u obliznju zracnu luku.

Laganom setnjom sa Marakane uputili smo se u obliznju Humsku ulicu gdje se nalazi stadion F. K.

Partizan logicno je bilo da nas put odvede u obliznju Boticevu ulicu, koja je udaljena nekih desetak minuta hoda od stadiona Partizana.

Patrijarh ulazi u obliznju Kapelu Sv. Jakova i sjeda na patrijarsijski tron.

Nasla se dva stara prijatelja izvidjaca u sred Manhattna i uputila se u obliznju sumu.

Luku i njegovog pratioca Rusina Mirka iz Krapinskih Toplica, u obliznju Pregradu, gdje smo taman dospjeli na krasnu Tijelovsku procesiju:

a upoznali smo i krasnu karizmaticnu obitelj Strabic, koji su nas odmah pozvali na predivan izlet na obliznju Kunagoru:

wesley crushera mother i deannu trox mother bi teleportirao u obliznju zvijezdu (ili jos bolje, teleportiras pa samo sejvas podatke i ostavis ih nek stoje na hard disku)

Nakon toga odlazim u obliznju slasticarnu gdje u sebe trpam dva komada torte i par drugih slatkisa uz jos jedan veliki caj.

Vanja se zabacila na obliznju stolicu u navali smijeha i strahu da joj upisala se od smijeha ne postane realnost.

Ako nisu svratili u obliznju birtiju i sl. onda je stvarno misteriozno.

Nakon cega su se izvidjaci pomalo poceli razilaziti, a mi konacno stigle na domak naseg cilja - centralnog mauzoleja u sredistu svijeta, gdje smo opet trebale platiti nove ulaznice, i tek se onda liftom uspeti na vidikovac s kojeg se dobro vidi cijeli park, i sto je najvaznije - sve 4 strane svijeta, sa sredisnjom vidljivo oznacenom ekvatorskom linijom, koja na svom putu prema istoku, prolazi tocno kroz obliznju crkvicu, koju smo odmah zamijetili i odlucili posjetiti cim sidjemo s vidikovca.

U ocaju sam usla u obliznju apoteku koja je jos bila otvorena.

Ustopali smo - za pare (uobicajena praksa u Rusiji) prvu obliznju Ladu i odvezli se prema kuci na Utrinama raspravljajuci u autu kako svladati tipa ako izvadi pistolj.

Ja slijedeci partizansku metodu ⠀ druze snadji se⠀ ⠀ dodjem na posao i brzinski se se spostan u obliznju biblioteku.

Danas naletio na prvu zmiju, bjelouska, bila je blizu kuce pa sam ju odnio u obliznju sumu da ju moj medo ne ubije...

Skupljam snagu i odlazim u obliznju bolnicu.

Mislim, mogu da ulete sa vojnom silom u neku obliznju zemlju, kako bi se izborili za prava zena da ne nose marame na licu, ali jezero?

Sljedeceg ce njegovo mamurno lice ustati, obuci se, umiti više puta nego obicno i uputiti se sa malo novaca u polupoderanom dzepu u obliznju birtiju na uglu ulice.