U vremenima kada nije bilo znanstvenog objašnjenja " radila " je mašta, pa tako: - Irska legenda govori o vilenjacima koji skrivaju ćupove sa zlatom na kraju duge, ali kako vilenjaci pribjegavaju varkama duga se pomiče kako namjernik u potrazi za vilenjačkim zlatom pokušava pristići do njenog kraja, - u Japanu su je neki oslovljavali plutajućim mostom nebesa, - nordijska legenda govori o dugi koja predstavlja plamteći most što spaja zemlju i nebo - njime se Bogovi spuštaju među nas smrtnike i ponovno vraćaju u svoje odaje, a kada dođe kraj svijeta, i taj most, pod nazivom Bifrost, urušit će se i nestati, - neka plemena sjevernoameričkih Indijanaca nazivala su dugu stazom duša; mitovi Havaja i Polinezije nazivaju dugu putem u gornji svijet; - stanovnici austrijskih Alpi kazuju da pravednici odlaze u raj preko duge, dok su isto govorili Novozelanđani za svoje poglavice, - pripadnici naroda Zulu smatrali su da je to golema natprirodna zmija i nazivali je zmijskim lukom, vjerujući da te nemani izlaze na površinu nakon kiše da bi proždrijele ljude i stoku, - ovdašnje vjerovanje da će djevojčica koja protrči kroz dugu zadobiti oblik dječaka, ili da će se osobi koja to učini ostvariti najveća želja; - u srednjevjekovnoj su Njemačkoj mnogi vjerovali da se četrdeset godina prije kraja svijeta na nebu neće pojaviti niti jedna duga - tako bi s pojavom duge narod osjetio olakšanje jer svijet je miran još barem četrdeset godina, - posebno zanimljivo zrači jedno indijansko proročanstvo koje predskazuje da će Zemlja oboliti i tada će se okupiti pleme sastavljeno od pripadnika svih svjetskih kultura koji vjeruju u djela, a ne u riječi.