Lako pronađeni odgovori na ova i slična pitanja pokazuju neopravdanost normativno nedopuštenoga umetanja jedne nove obredne geste u obrednu dinamiku koja je mišljena i oblikovana s izuzetnom osjetljivošću za smisao otajstva i za liturgijski život zajednice.

Shodno tome obredne radnje i obredni materijal vode porijeklo iz liturgije, a to svakako povlači i posebnu odgovornost u načinu proslavljanja krsne slave, koja je prvenstveno duhovni događaj i doživljaj, a svoj vrhunac ima u molitvi Gospodu i prizivanju zaštite i zastupništva svetitelja kojeg slavimo.

Razmatrajući njezin sadržaj, iščitavan u kontekstu te obredne dinamike, moguće je reći da je njezin prvi dio, koji je hvalbenoga karaktera, svojevrsni sažetak euharistijske molitve (koja je molitva hvale), dok bi njezin drugi dio (»Kruh

88. Postoje i različiti službeni i neslužbeni nazivi za misu prema tome tko je predvodi, koji joj je oblik, koja joj je nakana ili u koje se vrijeme slavi: papinska, biskupska, pontifikaina, župska, konventualna, koncelebrirana; pa postajna, svečana, pjevana, velika, mala, obična, tiha, recitirana, (« brza »,« prid Gospom »); pa s narodom, bez naroda, dječja, za mlade, za inteligenciju, za puk, (pa za sve one koje nalazimo u misalu, a za koje nikad nismo ni čuli: obredne, prigodne, za različite potrebe, zavjetne i za pokojne); pa zornica, jutarnja, podnevna, večernja, ponoćka. Možda bi ipak trebalo izbjegavati izraze kao: velika, mala, tiha. Ne postoji« misa za djecu », nego« s djecom »(u kojoj su obvezatno i stariji).

Farizeji su strogo pazili da hranu uzimaju u stanju obredne čistoće, plaćali su desetinu i prinosili žrtve i poljoprivredne prinose, pridržavali su se pravila o uzgoju usjeva, obdržavali su sabat i druge svetkovine i tumačili zakone kojima se uređivala ženidba.

Dakle, ne trebaju proći kroz kojekakve obredne inicijacije jer, uza sve njihova su srca toliko otvorena da im je Duh Sveti već dan.

Raznoliki su oblici te zavodljivosti: pretvaranje glazbe u izvanjski ures obrednih čina; težnja za glazbenim estetizmom koji pjevače gura u lažni elitizam, lišavajući ih liturgijskoga zajedništva; svođenje glazbe na zadaću obredno-ludičkoga uključenja zajednice u obredne čine; naglašavanje dimenzije slušanja u želji za iskustvom mističkoga; prilagođavanje glazbe različitim konzumentima (djeci, mladima, posebnim skupinama) bez dostatne osjetljivosti za zbiljnost otajstva; instrumentaliziranje liturgije za mjesto čuvanja glazbene (ne uvijek liturgijsko-glazbene) baštine

henoče, ne govori krivo. sve što je sudac napisao riječima ovim koje si podebljao (Dakle, ne trebaju proći kroz kojekakve obredne inicijacije jer, uza sve njihova su srca toliko otvorena da im je Duh Sveti već dan.

Burmanci posjeduju i ozbiljne i duboke plesne obredne drame i religiozne plesne igrokaze, čije su teme većinom uzete iz Buddhina života.

Postaje mrtav jezik još prije početka nove ere, ali se još se i danas koristi u obredne, intelektualne i književne svrhe.

Još jednom svima: Obredne gomile don Ante Škobalj, Sveti Križ na Čiovu 1970. od stranice 523 do kraja, 618 - a strana.

Buda je okončao brojne obredne djelatnosti jer su ih ljudi počeli iskrivljivati i zlorabljivati.

Stran skolastici obredne vjere, ispovjeda vjeru kao neprekidno otkrivenje, ozarenje uma i srca.

Sestre idu u procesiji u blagovaonicu (refektor) moleći psalam prema liturgijskom vremenu i obredne molitve prije blagovanja.

Obredna odjeća u svim je slučajevima preuzimanje obredne uloge.

Taj se identitet, osim uz zvučni identitet, na izravan ili neizravan način veže uz boje (osobito zastave, šalovi, marame, maske, bojanje tijela) do mjere zamjene identiteta i dobivanja nove, obredne uloge.

Na tim su se terasama za blagdana kretale živopisne povorke od podnožja do odaja uz pjevanje svirku i obredne plesove.

U novome broju možete pročitati sljedeće stručne tekstove: - Glazba između antropologije i estetike (O cjelovitosti, obrednosti i afektivnosti obredne glazbe), Ivica Žižić - Liturgijska glazba kao obredna poietica osjećajnosti, Ivan Šaško - Liturgijska zvučnost Riječi i Otajstva (O glazbenom udioništvu u slavlju), Ante Crnčević - Musica sacra i ars celebrandi (Liturgija kao kriterij izbora liturgijskih pjesama), Danimir Pezer

Kod nas svako selo ima svoj crkveni toranj, negdje drugdje to je minaret, stupa, stepenasta pagoda, stela ili obelisk, pa čak i nomadski narodi poznavali su toteme ili obredne stubove.

Nakon svakog razdoblja obredne nečistoće žena je dužna zaroniti u mikve - obrednu kupku očišćenja.

Obredne neprikladnosti koje se zamjećuju u liturgijskoj praksi nerijetko su pokazatelj nedostatnoga poznavanja smisla obrednih čina i teološkoga značenja koje oni u sebi nose i darivaju.

Te poteškoće poručuju da oblikovanje svih obrednih sastavnica, među kojima je i liturgijski prostor, ima izranjati iz liturgije, iz njezina otajstvenoga značenja i obredne dinamike.

Tumačenje i pojašnjenje mogu ukazati na značenje obredne geste, no, to je tumačenje gotovo uvijek usmjereno kroz jednostranost i trenutnost nečijega pristupa i razumijevanja, pa je lako upasti u zamku u kojoj tumačenje i razumijevanje zapriječe put iskustvu Božje otajstvene zbilje.

U pola pet ujutro završile su obredne pjesme. Medicine man naložio je majci i baki da maloj Christen operu kosu, nakon čega je zadnji put istrčala iz šatora na obredno trčanje.

Nema ni kazališne predstave, ni plesne izvedbe, a ni prve filmske klape, bez puje, obredne molitve tijekom koje se upali uljna lampa koja gori na pozornici sve do kraja predstave ili do svršetka festivala.

Takva osoba vrši obrednu ulogu u društvu, te samim time više nije dio obredne »spljoštenosti«.

Kao sto kaze jedna popularna uzrecica: " Do podne Ilija, a po podne Alija ". 28 A ondje gdje je osnovni stav prema religiji prakticno-magijski, jedna religija moze posuditi od druge cak i najvaznije obredne elemente - ili, bolje reci, pogotovo one najvaznije jer se vjeruje da oni posjeduju najvecu moc.

Osim šamana korisitili su ih i svećenici u Evropi, Aziji i Africi u obredne svrhe, u liječnju, primanju proročanstava, prizivanju duhova i komunikaciji s precima.

Kao što se pokušavalo s već razvodnjenom religijom starog Izraela. (Posude za vodu bile su obredne posude unutar židovske religije).

No, taj odgovor zahvaća samo pitanja prava i sakramentalne valjanosti te ne zadire u problematiku liturgijske obredne dinamike i eklezijalne dimenzije slavlja.