Stala sam na oltar, pred sve te ljude, raspustila kosu, obrisala suze i pročitala Riječ Božju, samo za nju.

Alice je obrisala suze i pogledala u svoje jarko-crveno nalakirane nokte na bosim nogama.Zatim je pogled vratila u zamagljeno kupaoničko ogledalo iz kojeg je jutros ispala zlatna jabuka, poput preporučenog poziva.Već dugo se nije dešavalo Ono.

Odigrala je i ovu noć Lagana partiju tenisa sa podsviješću, uspješno je Lagana vraćala lopticu preko mreže, a onda je uputila Lagana jedan as u stilu Ivaniševića, obrisala suze i sjela za kompjuter.

Brzo sam rukom obrisala suze i spremila iPod koji mi je prije nego sto je Mimy dosla bio u usima.

- Da... to svi kažu... ali glava me uopće nije boljela. - odmaknula se od mene i obrisala suze.

Kad je ugleala mene, brzo je rukom obrisala suze, nasmiješila mi se i rekla: Dobro jutro pčelice Majo, idemo raditi palačinke?.

Nastavila je dalje, ne okrenuvši se natrag, obrisala suze i otišla zauvijek...

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Alma je klimnula glavom i obrisala suze.

Zato je mogao napisati što je htio, ona bi svakako obrisala suze i pretvorila se u melodiju ode radosti - kao da nikad ništa nije ni bilo.

Tina je poslušno klimnula glavom, nadlanicom je obrisala suze i zagledala se pomno u Agatu čudeći se blesavim osmijehom svojoj crvenoj trenirki.

Podigla je glavu kad joj se obratio i obrisala suze, kao da ih se srami, a potom samo kimnula glavom.

Dok sam ja ta pitanja vrtio po glavi i razmišljao što učiniti, cura je iz svoje školske torbe izvukla maramicu pa prvo obrisala suze, a zatim i ispuhala nos.

Potom je obrisala suze, te je dodala: Na plač me tjera to što mislim kako joj to nikada nisam rekla.

Izvadila je maramice i obrisala suze.

Nakon što je obrisala suze, Amy je nastup posvetila zatvorenom suprugu.

Mnogo ste puta obrisala suze s o? iju onih koji su u svojoj patnji u katedrali upu? ivali svoje prošnje Bogu?.

.. moj jučeRašnji da.. bio je katastRofa.. počeo je sawRšeno.. kupiLa sam si šosić i Lijepo sam se uRediLa za swoj izLazak sa Domagojem.. našLi smo se u maximiRu, na mjestu na kojem se weć 4 mjeseca naLazimo.. kada smo se widjeLi, odmah smo se zagRLiLi ao da se nismo tRi godine widjeLi.. Rekao mi je da pReLijepo izgLedam i da je sRetan što ima mene.. LjubiLi smo se i pRičaLi i odjednom je izbiLa swađa.. ja se nisam mogLa suzdRžati a da ne pLačem.. suze su kRenuLe same od sebe.. on me je pitao zašto pLačem, ja sam šutjeLa.. Rekao mi je da se ustanem ja sam pitaLa zašto, on je šutio.. pitao me je da Li žeLim da ode.. ja sam mu RekLa da ode ako mu nije staLo, a ako mu je staLo da ostane.. pitao me je još jednom da se ustanem.. ja sam i daLje šutjeLa, jeR me je sRce pRewiše boLjeLo i moje suze nisu mogLe stati kLiziti mi niz obRaz.. zatim je on otišao.. ja sam pLakaLa kao nikada u swome žiwotu.. Ljudi su pRoLaziLi poRed mene i gLedaLi me.. pLakaLa sam sama na kLupici.. zatim sam obRisaLa suze i otišLa na naše mjesto gdje smo se pRwi puta poLjubiLi.. widjeLa sam ga da i on tamo ide.. počeLa sam tRčati i otišLa sam negdje u šumu.. pLakaLa sam tako jeR me tamo ntko nije widio.. žeLjeLa sam biti sama.. nisam htjeLa da itko widi moju boL.. pitao me je gdje sam, zwao me je.. aLi to što je otišao neću zaboRawiti.. ne znam da Li smo pRekinuLi.. danas mi je Rekao da me woLi pRek poRuke.. aLi ne znam da Li da wiše wjeRujem u to......

Misli mi je prekinuo zvuk ključa u bravi ulaznih vrata, i na taj je zvuk moja Predivna Majka skrivenim pokretom obrisala suze, nadajući se kako ih nisam vidio.

Nakon što se dobro isplakala, Elinor je obrisala suze i nastavila život najbolje što je znala i mogla.

Onda je trenerkom obrisala suze, pokrila se njome preko glave, vidjelo se da plače još jače: Postoji li u atletskom svijetu veća pegula od mene?

- Ines se odmakla od prijateljice i obrisala suze. Nisam mogla o tome govoriti.

Uza sve riječi koje znam, jutros nisam našla ni jednu koju bi mogla izgovoriti da bi ti obrisala suze u glasu.

Rukavom je obrisala suze i pokušala se smiriti.

" Znate nalazi su stigli.. I nisu dobri... Vaš otac na mozgu ima nekakvu sjenu.Kao tumor.. Ponovili smo nalaze i sigurni smo.. Znamo da vam je ovo malo naglo,............................. dalje nisam čula.. Počela sam plakati, kratko, pa sam obrisala suze i smirila se.Otišla san mu to reči, ali nisam tila da me vidi uplakanu, pa sam izašla ispred.. Još jednom sam zaplakala, jako iz srca, i vratila se unutra da mu kažem sve.. I eto, to je to.. 10.12. ču nekako zauvik pamtit.. U jednom trenutku sve ostalo je palo u drugi plan, a tumor na mozgu više mi neče biti nešto strano, o čemu sam čula da govore na tv-u, nego dio života koji ču pokušati svim snagama prebrodit.Još sam u laganom šoku.. Ni suza više da mi potekne.. Iduća 2 dana če radit pretrage, da vide jeli dobročudni, zločudni, i jeli to šta su vidjeli jedini ili ih ima još.. Kad saznamo šta je tono, lakše čemo se boriti protiv toga.. A ja?.. Ja moram bit jaka, jer sam mu najbliža obitelj, a ljudi moji.. OBITELJ JE SVE..

Film " Sve iz naše obitelji ", uz " Ženu koja je obrisala suze " Teone Strugar Mitevske, po reakcijama publike ali i kritike do sada je najozbiljniji konkurent za nagradu " Srce Sarajeva " u kategoriji igranog filma.

" Portugalka je podigla sunčane naočale, obrisala suze, razmislila još sekundu - dvije, uspravila se i krenula za svojim Portugalcem, ponosna i zasigurno povrijeđena.

Zatvorila je pismo, poderala ga, obrisala suze i...

Dok god naši ljudi boluju od PTSP-a, dokle god ta bolest razara njihove obitelji, uništava im brakove i sakati duše djeci, dokle god država ubija naše ljude zaostalim minama zaoranim diljem, lijepe naše, dokle naši sjede u Haagu, a za nekima se još traga, dokle god živi ijedna majka koja nije obrisala suze za svojim sinom, dotle to nije gotovo.

No, kada je potisnula bol i obrisala suze, razbjesni se silna Cerera.