Samo želim podsjetiti da je na wiki upravo zato što je svatko uređuje već bilo raznih podvala koje su se širile i preko 30 - ak projekata, da bi se nakon nekog vremena polako obrisale sa svih projekata.

krešo, hvala na pričici.slatka je i primjerena nekoj mladoj curi od dvadesetak ljeta, a ja to nisam:) ipak, slutim razlog tona i izbora riječi koje su mi poslane.ne nalazim ništa loše u tvom kazivanju mojoj malenkosti, nisam ni razočarana.zapravo si mi jutros podario prvi osmijeh, jer tuga je shrvala moje srce danas, pa su tvoje riječi brižno i lakoćom nježnih leptirovih krila, obrisale rosu iz oka što danas naročito je tamno, zbog siline krika kojim se mali organ bori s nadmoćnim neprijateljem.i zato hvala..... paukiću, čija primamljiva i savršeno ispletena mreža, još jednom je i bojama (moje duše), privukla mi krhko biće koje se bez otpora, a s radošću i osmijehom širokim, sunovratilo duboko u ljepljiv ležaj satkan od najfinijih niti tvoje duše, pružajući mojoj, spokoj, sreću i mir:))) (iskreno se nadam da će rujana pročitati t (s) voju poemu, koju ću s tvojim dopuštenjem pejstati na mjesto gdje čuvam najveće dragocjenosti).

Ako osvojimo prvenstvo svečano se zavjetujem da ću napravit pokoji grafit za momčiće kojima su nekakve zločestoće obrisale grafite.

E, ali su dica brzo potrčala po šugaman ča su in ga brižne mame pripremile i obrisale su pišotu sa glave.

Bebu nisu posebno kupale, samo su je izvadile iz vode u kojoj je rođena i obrisale u ručnik, nisu ni bebu niti pupak ičim mazale.

Pa eto, da si smanjim količinu bespotrebno zapamčenih informacija u glavi, tražim način ispiranja mozga kojim bi svo ovo smeće i nakupine gluposti u glavi obrisale i nestale pa time rasteretile radnu memoriju mojeg malog mozga jer mislim da mi je veliki već odavno pregorio iliti odapeo/razgulio/otegnuo papke....

Kontaktirajući dvije drage prijateljice, mame koje su uspješno dojile, naučila sam snagu tih riječi potpore i pravih savjeta u pravo vrijeme, obrisale su mi suze i pokazale način.

Ni sve godine koje nas sada dijele od tih kobnih događaja nad tobom, grade, nisu obrisale ni jednu suzu, utišale nijedan krik, niti bacile u zaborav sve anđele koji nisu više među nama, na Zemlji, ali ne iščezavaju iz sjećanja.

Niti kako smo obrisale tetu u Muzeju za umjetnost i obrt jer je pretpostavila da će Jedina dirati izložbene primjerke zato što je dijete pa se šuljala za nama i dahtala nam za vratom.

Moja je curica jela, pa povratila, ali je tete nisu obrisale.

A onda se skupe dobre duše kako bi ga oraspoložile i skutima svojih srdaca mu obrisale suze s lica.

nemam inspiracije, ali eto da nešto napišem... protekli tjedan, tjedan i pol su bili emocionalno iscrpljujući... puno toga mi se dogodilo, ali ne ono što sam zamišljala i o čemu sam maštala. neke osobe su pokazale svoje pravo lice, povrijedile su me i razočarale. rekla sam samoj sebi da ću biti jaka i preživjeti to, no teško je. teško je kada nekoga voliš. teško je kada bi dao sve, kada bi oprostio sve iako bi ispao totalna budala. zašto ljubav od nas čini osobe bez svoga JA? ono što nikada nikome ne bih oprostila, njemu sam spremna oprostiti, zaboraviti, kao da se nikada nije dogodio.. no svjesna sam što ću s tim napraviti. shvatit će da me može vući za nos kad god to poželi, ispast ću slaba. pokazat ću da mi je stalo. a to ne želim. ne želim opet biti povrijeđena. najmanje od svega želim se maknuti od njega, prekinuti s njim svaki kontakt, ali mislim da će to biti potrebno ako želim opet jednom biti sretna, bez njega. već je shvatio što je učinio i isprčao se, ali ako misli da jednom porukom može ispraviti sva sranja koja je učinio, izbrisati svu bol koju mi je nanio, vara se. udaljit ću se. već jesam. unatoč svemu bojim se, jer kako sam rekla kada volim nemam svoje JA. bojim se reakcije kada ga jednom sretnem, kada mi se približi. bojim se onog neobjašnjivog osjećaja, nemira, uzbuđenja, straha, nervoze... svega se toga bojim jer vodi u propast. nema bjega, nema izlaza. bojim se i toga što sam slaba, nemam snage stati pred njega i reći, zbogom, ovo je kraj. ne mogu, jer kada razmislim, to ni ne želim. ne želim kraj. radije živim znajući da postoji nada da jednom opet sve bude kao nekada. voljela bih iskreno razgovarati s njim. iskreno. bez laži i sakrivanja osjećaja. reći mu koliko mi je stalo i koliko me povrijedio. po svemu što se dogodilo i što mi je još prije napisao ne mogu reći da mu ni malo nije stalo do mene, ili se zavaravam? no ako mu je stalo, dala bih sve od sebe, oprostila bih mu sve pogreške, dala ne znam ni ja više koju šansu da pokušamo ponovno.. jer i ja želim opet biti sretna, biti voljena, osjećati da nekome pripadam. a to mogu samo uz njega, jer pokušala sam drugima dati šansu, ali niti jedan mu nije ni do koljena. shvaćam da je kreten, da zaslužujem boljega, ali ne želim nikog drugog. dok noćima razmišljam o njemu, o svemu shvaćam da sam napravila ono što nikad nisam htjela. dala sam srce osobi koja to ne zna cijeniti. koja je prekinula da se ne bi zaljubila, da ne bi bila povrijeđena. osobi koja nije mislila na ono drugo, kako se ono osjeća. je li ikada pomislio da sam se ja zaljubila, da sam ja ta koja je... puno puta mi je došlo da mu pošaljem poruku da mu napišem da mi je drago što je sačuvao svoje srce od boli, a još više što je tu bol dao meni jer sam s njom shvatila puno stvari u životu. saznala sam kako srce može boljeti, saznala sam da te pravi prijatelji nikada neće napustiti. a jednu osobu koja mi je pomogla kada nisam znala treba li moje srce i dalje kucati i patiti ili ne, nikada neću zaboraviti, ne znam kako da joj dovoljno zahvalim na riječima koje su me te večeri digle, rukama koje su mi obrisale suze, savjetima koje ću pamtiti do kraja života. mogu samo reći da sam s neopisivom boli dobila puno dobrih stvari u životu, no ipak ne razmišljam o njima prije spavanja, niti na njih pomisim kada otvorim oči. puno puta sam čula, zaboravit ćeš, bit će bolje. ne vjerujem da ću zaboraviti, a možda ni ne želim zaboraviti. zašto bih? bilo je lijepo dok je trajalo, zašto bih tako nešto zaboravljala. kada bi mi netko rekao da može izbrisati svu moju bol, ali da ću pri tome zaboraviti i njega kao da ga nikada nisam upoznala, odbila bih.. ipak pružio mi je trenutke koje nitko drugi nikada više neće moći...

Dogodio se nekakav niz nemogućih radnji koje su obrisale cijelu glazbu (ukratko u ni jednom tutorijalu na svitu za vBulletin ne postoji kako ovo izvesti) što nam jer izveja novi mod zagorje (zagy mi te volimo svejedno, naš si budući tester foruma;))... i sada imamo backup od prije 6 dana i ovaj od jučer.. nakon neprospavane noči i traženja svih mogučih rješena (sirovog mysql uniona koji uništi indexe pojedine tabele ali napravi merge od 2 tabele), pa do vBull preporučenog rješenja Impexa (svih mogučih verzija sam isprobao al se svede na isto - tipa tabela threads ima 78 k linija.. i sada kad izvede se udruživanje sa starom ona samo nastavi nadodavati, time odmah imamo skoro 160 k threadova, a to je onda već kupus jer po linkova unutar postova bi trebalo promjeniti... tako i sa ostalim tabelima, šta ne dolazi u obzir

A da znaš kakve mi je zapise obrisale, gorko bi plakala.

U obilježavanje 4. ožujka uključeno je više od 200 ustanova iz cijeloga svijeta, koje su solidarno obrisale " jedan izložak iz svoje zbirke, simbolično mu onemogućile pristup od 1. do 3. ožujka i o tome obavijestile korisnike.

Obrisale smo pažljivo sve moje otiske prstiju sa ravnih površina u stanu.

zemljama zapada bi najviše odgovaralo da se obrišu ti dugovi ali nije to tako jednostavno jer samo Kina drži mislim oko 2200 milijardi državnih obveznica pa je propao pokušaj da se napravi jedinstvena svjetska valuta gdje bi zemlje zapada " obrisale " oko 50 % duga.

Naslonila je usne na moje uvlačeći mi jezik u usta bilo je tako lepo, kad smo se okupale lepo smo se obrisale uhvatila me za ruku i povela u svoju sobu.

jučer sam bila dežurna. doosadno kaj bolje ne može. oke, došli su me posjetiti neki kul ljudi.. bwahaha... pa smo malo pricali i tak. kak to i obično ide. sam ne znam kaj je tilći bilo... sva je bila nekva zmotana. sim - tam, ovo-ono.. ah da vi samo znate kak su neka djeca zmotana. aaaah nebi mogli vjerovat. i tak.. inace, u jutro smo bile MireLa (mislim da tak one fensi ženskice stavljaju: P) i majself v čakiću malo. onak kak to ide kod nas. relacija JuNior-daLLas-parKic.. pak smo se gubile i tak. sve u svemu, mogu zaključiti da me moj vlastiti djed nebre prepoznat. ma to je naprosto super:) cekajte sad. hoćete prvo dobru il lošu vijest? ajd prvo lošu. danas sam sama u grupi s sanimirooom. pa daj martan, zamuda i tomi idu na nekvu utakmicu, a martina na natjecanje. pipika jedna. poludela budem.. sam cekam odmore i kraj nastave kaj odidem vec jedamput i kaj taj dan prođe. sad dobra vijest. one cure kaj pišu onaj blog na kojem po onim ljudima seru onak jako su obrisale taj onaj blog kak bi mirela rekla ŠEKŠI

Oprale su posuđe, stavili stvari na svoje mjesto, obrisale radnu podlogu i ni više ni manje ispekle svoje prve kiflice.

Na Glogovice noge oprale i ćilimkom (mali ćilim, na kojem su ženske osobe u crkvi klečale) obrisale, il maramom.

Brisne gumice na metlicama brisača moraju biti idealno ravne i čiste da bi dobro obrisale staklo.

Prije dvije godine obrisale su veliki broj fotografija u strahu da ih američki State Department ne bi " zatvorio " jer su u to vrijeme objavili rat pornografiji.

Još jednom molimo sve prijatelje i blogere od kojih smo imali mail adrese da nam pošalju svoje mail adrese na našu koja se nije mijenjala a nalazi se na našem blogu jer su se Vaše greškom obrisale.

Internetizacija i komunikacijske tehnologije mnogima su obrisale granice između radnog mjesta i doma.

Ispričala mi je dakle tu tužnu priču, malo smo si okice obrisale, ja s laktom, onom traper šuljom, sećaš se, ona svojim elegantnim prstićem, mislim svaka svoje oko i svojim laktom i to, i već copramo kad bu ponovni pokušaj.

Pri tome joj pomažu dva asistenta, a dvije je asistentice dočekuju s ručnikom kako bi je obrisale

Mozda je stvarno otisao hard disk, a mozda su se samo postavke u biosu obrisale

A posto se poruke takve vrste nisu obrisale, a topik zatvorio, mogucnost da napisem odgovor mi je uskracena

A nekad su zene kopale u polju, dobile trudove, rodile, zubima pregrizle pupcanu vrpcu, obrisale bebu, umotale ju u krpu oko vrata i nastavile kopati... i to je bilo normalno..