Nastavljajući dalje, do kraja XX. stoljeća, ja sam, kako već rekoh, obuhvatio novih šezdeset godina, i to šezdeset dosad možda najplodnijih, najrazvijenijih godina u cjelokupnoj hrvatskoj književnoj povijesti, koje su obuhvatile i književnost u raskolima 1941 - 1945. (čega u njegovoj knjizi nije bilo niti je moglo biti), pa drugu modernu i oba njena naraštaja, krugovaški i razlogovski, zatim književnost u izbjeglištvu 1945 - 1990, postmodernu i fenomen književnog policentrizma, koji je naročito razvijen u drugoj polovini XX. stoljeća, a najzad i hrvatsku književnost u susjednim zemljama.