Isus nas uči ovoj molitvi koja, u stvari, našeg Oca nebeskoga slavi, jer ona priznaje koliko je Bog dobar iznad svake dobrote.

Krist nas želi očistiti da bi učvrstio vezu ljubavi između nas i Oca nebeskoga, da bi nas mogao jače sjediniti sa sobom, učiniti nas sposobnima da ga jače ljubimo i da se međusobno ljubimo i tako budemo njegovi vjerni navjestitelji i svjedoci u svijetu..

No, svjetlost svijeća osim Isusa simbolizira i nas vjernike: Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,14) Naša kršćanska svijetlost mora zasjati u tami ovoga svijeta, da to vidjevši ljudi prepoznaju i slave Oca Nebeskoga.

U današnjem odlomku Isus naznačuje bitni uvjet za ulazak u to kraljevstvo: vršenje volje Oca nebeskoga.

Isus želi da i mi budemo poput Oca nebeskoga

Ova svijest se razvila u njemu zahvaljujući stalnom i životnom dodiru koji je imao s Riječju Božjom, u kojoj je više nego igdje drugdje susretao prisutnost Oca nebeskoga koji vodi i podržava život svakog čovjeka.

Isus ostaje uz nas i poučava nas kako militi Oca nebeskoga: Ne uvedi nas u napast, to jest da ne padnemo u napast i izdamo njega, da ne izgubimo vjeru u njega.

A sam Gospodin, želeći im ohrabriti korak u bolnim danima i potvrđujući da ugroza zla nije privid, nego dia-bolos, onaj koji se isprečuje na putu, upućuje ih da u okrilju zajedništva cijele Crkve mole Oca nebeskoga.

Feminizam također tvrdi da je monoteizam - vjera u jednoga Boga - nastao u epohi patrijarhata kada su muškarci isključivi nosioci moći i vladanja te su stoga muškarci stvorili sliku Boga po svojoj slici, to će reći stvorili su si Boga-muškarca u slici Oca nebeskoga.

U ovoj prošnji molimo našega Oca nebeskoga da nas " ne uvede u tu napast ".

Molitva je upravo uzvik koji traži od Oca nebeskoga, dan i noć, da dade pravdu nama svojim izabranicima, to jest da nam pomogne u životu oslobađajući nas od zla, kako bi svi u Isusu prepoznali, njegova sina, čovjekova Spasitelja.

Dakako, ta jakost, kao i mudrost kojom su pred sucima bili obdareni, bila je plod Isusove molitve kojom on nikad ne prestaje pratiti i kod Oca nebeskoga zagovarati one koji u svijetu trpe radi njegova imena.

- Ova sveta misa je zahvalnica Bogu za sve milosti koje nam je darovao, za svu ljubav i pratnju Oca nebeskoga, osobito u teškim ratnim i poratnim danima, kazao je fra Alojzije na početku svete mise.

Vi treba da poput djece sve iznosite pred Oca (nebeskoga) i da mu reknete sve što znate.

Franjevačko je bratstvo, poput sveukupnoga bratskog života u zajednici, sudjelovanje na trojstvenome zajedništvu te se rađa iz žive svijesti da smo sinovi Oca nebeskoga i braća Isusa Krista u Duhu Svetome.

Majko, izmoli nam kod Gospodina milost da budemo kao djeca, da budemo iskreni i jednostavni, predani i ponizni, da budemo vjerna djeca Oca Nebeskoga.

Tako sestre žive Evanđelje kao kćeri Oca nebeskoga, zaručnice Duha Svetoga i sestre Isusa Krista (usp.

Kako se tek pomno, s puno dubine i velike pažljivosti, trudio prenijeti Isusovo Evanđelje, svjedočiti za njega kao Istinu i Svjetlo našem življenju, dovesti nas preko njega do Oca nebeskoga

Molitvu koju i danas rado izgovaramo i u njoj se prepuštamo ljubavi i milosti dragoga i milostivoga Oca nebeskoga.

On najbolje zna što je to trenutak kad se vlastiti život predaje u ruke Oca nebeskoga.

Oni su glasnici opraštanja, glasnici i propovjednici krvi Kristove, oni vrše transfuziju Kristove krvi u bijedne sinove Oca nebeskoga zbog njihove bolesti, zbog njihove grješnosti da ozdrave, da se izlijeće od nastranosti i grijeha.

U velikoj se mjeri slažem sa svime što je @jonhi kopipejstao u vezi homoseksualizma, samo ću iznijeti svoju definiciju, jer smatram, (a to potvrđuju tekstovi iz Biblije) da pojava homoseksualizma ima uzrok u krivom odnosu čovjeka i Oca nebeskoga.

Dok nezahvalna svjetina uživa u mukama Njegovim, On zaboravlja sve to i prije nego će mu mrtvome probosti Srce, moli toplo Oca nebeskoga: " Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. " (Lk 23, 34) On je pomirna žrtva za grijehe naše i ne samo naše, nego i grijehe svega svijeta. " (Bl. Alojzije Stepinac)

Prije dvije godine, draga braćo i sestre, preselio se u kuću Oca nebeskoga monsinjor Marko Majstorović.

Isus je jednog zgodom upitao svoje učenike: Što vi mislite: tko sam ja? Svi su mudro šutjeli, jedino je Petar, prosvijetljen Duhom Svetim, otkrio njegov identitet: Ti si Krist, Sin Boga živoga Dragocjenom odgovoru, koji nije došao iz Petrova osobnog iskustva, već od Oca nebeskoga, Isus nije ostao dužan: svoga kolebljivog učenika proglasio je stijenom i navijestio početak Crkve, kraljevskog zajedništva na koje će se kroz povijest sručiti vrata paklena, a koju će braniti tisuće mučenika, djevica, molitelja, svetaca.

Otajstvo, naravno, ostaje Tajnom i njezina će neizmjernost uvijek privlačiti vjernike svojim dubinama otkrivajući se, ne toliko njihovu računanju, zbrajanju ili umovanju koliko njihovu životu u ljubavi o kojemu i sami imaju vlastito iskustvo. Otac je upečatljivo ljudsko iskustvo, premda su očevi na zemlji blijeda slika Oca nebeskoga.

Vršiti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kada On to traži.

Prema Pravilu sv. Benedikta samostan je kuća Božja, a opat vrši svoju očinsku službu u ime Oca nebeskoga.

Tako i mi u ovoj opatiji Sv. Jakova gledamo očevinu Oca nebeskoga.

Tako gledamo i na grad Opatiju - kao očevinu Oca nebeskoga.