Strukturiran kroz nekoliko međusobno povezanih fabularnih linija, s posve neočekivanim i vrlo uspjelim završnim kronološkim obratom, s nizom plastično ocrtanih protagonista, od kojih oni arapski za divno čudo zasjenjuju one američke, Nestali zarobljenik politički je nesumnjivo pojednostavljen uradak, ali nije pojednostavljen na važnijim razinama što su u središtu njegova interesa: razini međuljudskih odnosa koju ocrtava finom dozom realizma (ni traga od patetike za koju je bilo pregršt prilike), i razini profiliranja likova koje oslikava u složenosti njihove unutarnje proturječnosti, trudeći se u većini, uključujući mladog islamističkog terorista i patrijarhalnog arapskog isljednika, naći tragove dobrote te ih nenametljivo i uvjerljivo istaknuti.