Razlozi su daleko banalniji: finalni tercet protagonista ljubavnoga trokuta (Maršalice, Octaviana i Sophie) jednostavno nije zazvučao u punome sjaju, a radi se o svojevrsnoj kulminacijskoj točki ne samo ove opere, nego i o jednome od vrhunaca Straussova opusa općenito.

Melodramatski aspekt opere, koji se tiče odnosa Maršalice i njezina mlađahnog ljubavnika, grofa Octaviana, režijski je i glumački ostvaren psihološki uvjerljivo, dosežući vrhunac na kraju prvoga čina, no režija ne nudi nikakav odgovor na mogući dramaturški problem ove opere, svojevrsni izostanak kohezije između spomenutih melodramatskih rukavaca radnje i farsičnih epizoda koje se tiču nadmudrivanja baruna Ochsa auf Lerchenaua.

Godinu kasnije, 1968. nagrađena je Nagradom Milka Trnina za ulogu Azucene u operi Trubadur Giuseppea Verdija, a 1969. dobila je Nagradu Vladimir Nazor za ulogu Octaviana u Kavaliru s ružom Richarda Straussa.

Iz antičkih vremena su također sačuvani slavoluk Sergijevaca, forum romanum te Augustov hram podignut u čast cara Octaviana Augusta.

Prije toga Antonio je sa 6:2 izbacio predstavnika Rumunjske Stefana Octaviana Melena.

Rab je postao gradom nakon darovnice rimskog cara Augusta Octaviana, odkada postoji kao civilizacijski uređena gradska cjelina iz čijeg je razdolja sačuvano više cipusa, stella i natpisa.