Komandos: Za vreme drugog svjetskog rata moj stric je bio, u tri vojske.Momka seljaka, od 19. godina prvo je odvela vojaska Kraljevine Jugoslavije, poslije nekoliko mjeseci je pobjegao, u bjegu ga uhvate ustase, sreca u nesreci susjed ga prepozna i s njima je proveo par mjeseci, pazio im konje, sto jednom seljaku, cak pricinjavalo zadovoljstvo, u ratu kojeg nije razumio, negdje u augustu ili pak septembru 1941. g je zaspao, na jednom sjeniku i tu su ga zarobili partizani, ostatak rata je proveo, u partizanima i prvi put sam, od njega cuo za Blajburg i da su to bili ustase, koji su natjerali i obican narod, da krene u bijeg s njima, samo, da bi se ustase, u toj masi sto lakse sakrili, saznao je to od dvoice, partizana-drugova koje je pokupio, dok je prevozio (konjskom zapegom) prikupljeno odbaceno naoruzanje, do Zagreba, koliko je to tacno ili ne ni ja necu ulaziti u to.Zmam samo, da nas je uvijek nagovarao, da sto aktivnije ucestvujemo u pionirima u omladnskim sekcijama, radnim brigadama, govoreci: " Duzni ste to TITU, jer vam je dao najvece bogatstvo mir i slobodu koju narod Jugoslavije nikad nije imao,, nemoj te to nikad zaboraviti ".