Povuči ću se sada da odgledam do kraja.

MOJ ODMOR: spavam, spavam.. odgledam si Carrie, i onda zaspem snom pravednika..

Sinoć na stolu pronađem DVD i piše The rite, nisam pojma imao o čemu se radi niti sam za to čuo; ubacim i odgledam u jednom dahu; kako su dobro postavljeni odnosi između mladenačkog skepticizma, staračke mudrosti i iskustva i općenito sam prepoznao neke životne situacije tamo; na stranu sad što je to kao horror (žanr) i što glumi fantastični Hopkins; koliko dobrih trenutaka ima u filmu (u dijalogu, lako za efekte i općenito snimanje, to me ne zanima) baš sam se zamislio istina, nisam mogao zaspati (zbog komaraca, zaboravio stavit aparat, zatvorit prozore i upalit klimu, malo alegorije

Naravno, nisam baš toliki televizijski fanatik (i hedonist) da odgledam svakakva sranja, ali za potrebe ove kolumne osjećam se dužan ponekad si riskirati nanošenje duševnih boli gledanjem minimalno jedne-dvije epizode nekih TV serija koje inače ne bi pogledao.

juče je bio za mene slab dan. pošto sam danas na radio ljubljana imao emisiju u živo, sa još dvojicom sugovornika, tako sat i po, a tema rat svetova, evo morao sam da ga odgledam. ma ljudi, goreg filma nisam video več godinama. još sada mi je zlo. to, da cruise ne zna glumiti, to znam. mada sam mu posle mannovog collaterala malo popustio. a kad dobro pomislim, ni tamo mu nije bilo potrebno igrat. samo je zazuzeo hladan stav in nije pokazivao nikakve osječaje. to valjda ide. nije ni čudo, da su hvalili onog crnca, on se bar trudio. i čak bio ubedljiv, do neke mere. ali ovo: ljudi, rat svetova je debakl a ne spektakel. film je totalno bez veze, karakterizacija likova neubedljiva i dvodimenzionalna, početak glup, a film svršava sa fusnotom, film nema absolutno nikakve umjetničke vrednosti in ništa ni ne kazuje. ništa zbog čega bi ga bilo vredno gledati. i da, pajke, to jeste horror, onaj najgore vrste. kojeg više ne bi želeo, da doživim. onako uzgred, zamislite ovo: ta strana rasa marisjanci, skoro milijun godina (ili tako nešto) stara inteligenca, zavisna je čovečanstvu na prelepoj planeti. zato su i prije, prije se na zemlji pojavio čovek, ovde zakopali glomazne strojeve, koje aktiviraju, kada se razvila naša civilizacija, da mogu osvojiti planet. očito sam glup ko noč. znači, zakopali su strojeve, da sačekaju, da se razvije civilizacija, koju če uništiti. pa što nisu jednostavno naselili planete. i kako možemo nekoj strani rasi pridodavat takve karakteristike, kao što je zavist. e, to je početak, za kraj je fusnota, a izmedju, vjerujte mi, ništa vredno. za par dana ču dopit izpis tog razgovora na radiu, u računalniškom obliku, pa ako vam ne smeta slovenski, možete pogledat što smo nas trojica kazali o tom novom projektu spielberga. onako uzgred, njegov najbolji film bio je očito če i ostati Duel.

Ali ja nisam dosao ovde da se svadjam, vec da odgledam dokumentarac.

Jednom godišnje odgledam većinu filmova Normana McLarena, jednog od najuzbudljivijih predstavnika ne samo animacijske nego i cjelokupne filmske faune.

No, možda sam baš tada izoštrio oko za ocjene plesanja i eto, to mi pomoglo da i ovaj« Ples sa zvijezdama »odgledam s užitkom, a i vama ga preporučim.

To je bila prva noć da me nije mučila nesanica, pokušao sam da odgledam par emisija ali me je umor savladao.

Nikad nisam sebe uspeo da nateram da odgledam " Nebo nad Berlinom ".

Veselim se prilici da čitavu trilogiju odgledam po dva puta tijekom ovih dana, iako sam je dosad pogledala na desetke puta, ali, eto, nikako da mi dosadi.

Gledam start, vettel spor gubi pozicije, reko nemoj me zaje avat vozi, vidim isto tako i dva ferrarija idu prema vrhu, i onda tamo onaj krs i onboard vettel se izvrtio, gledam da razbijem televizor ili da odgledam do kraja, od šoka nisam mogo ustat, jer da sam mogo letio bi tv kroz prozor i onda peti krug alonso malo izleti, a vidim vettel 18., onda mi je sve bilo jasno: Sad je poludio, sad je prvak.A žao mi je bilo Hulka, on je uvijek dobar u Brazilu, 2010 je imo Pole Position, al eto a zadnjih 5 krugova ko 6 života

Voleo bih da ih ponovo odgledam.

Imao sam prilike da odgledam TV seriju koju je Fridman napravio po toj knjizi, i lično je vodio (bez supruge Rouz sa kojom je, kao, zajedno napisao knjigu).

SVJETLO NA KRAJU TUNELA Pola ure kulture, HTV1, četvrtak, 22.20 Jedina zamjerka koju inače imam na emisiju Pola ure kulture ta je da svaki put nakon što je odgledam padnem u depresiju radnog naslova avaj majko, zgaziše nam sve što valja

Često puta ako je san previše bizaran doslovce u snu shvatim da sanjam i odgledam ostatak sna poput filma.

Za Gerea se zbilja ne mogu sjetiti kada sam ga zadnji put gledala u nekoj ulozi vrijedne spomena, a da je bila nakon filma Crveni ugao iz davne 1997. Već sama činjenica da su njih dvoje zajedno u filmu bilo mi je dovoljno da stisnem play i odgledam u dahu.

18.19 sati E pa možemo započet ono naše ' nešto malo o nečemu ', makar znam da ću trebat prekinuti da poslušam radio Vatikan, pa onda da odgledam na telki dnevnik.

I onda ti se ja zalaufam pa se natječem po natječajima, predano refresham stranice Zavoda, šetam do ureda Zavoda da odgledam oglase u papirnatoj verziji i malo podivanim s gospođama, pošaljem papire uslijepo na adresu tvrtki koje slove kao one koje u svojoj bazi podataka čuvaju naša životopisna moljenja te zovu kad im zatreba kadra...

Kao mala nikad nisam znala gdje sam posijala daljinski upravljač pa sam dvije godine gledala samo prvi program jer se nije moglo ručno prebaciti kanal i onda kad krenu čak i reklame, ja ti to sve odgledam.

Ostajem sama, na kauču, u piđami, uživam u svađi onih likova na tv-u, iza njih je neka serija, pogledam i nju, pa opet serija, a i nju odgledam, počinje film i njega gledam.Pogled mi sve češće leti na sat iznad tv-a, skoro će ponoć a njega nema.... gdje je????

Ne ću nastaviti dok ne odgledam DVD o Paveliću i prelistam knjigu o njemačkoj obavještajnoj slžbi u NDH.

Znam svaku secenu napamet, ali svaki put kad ga prikažu ja ga odgledam.

a što ja volim subotu kad sam sam i kad moja đurđica ode doma, samo joj to ne smite reći. ma onda ja sve radim polako po svom guštu. ujutro se probudim, rano po navici jer se svaki dan dižem u 7, sredim momčad za utakmicu u 13:45 na hattricku. odem po novine, sidnem negdi na kavu i pročitam novine, zatim nešto i pojedem, pa sastavim momčadi za HNL manager. e da, to je još jedan manager koji igram, ali to je samo jer sam nepopravlivi optimist i nadam se da ću jedno kolo biti prvi i dobiti dres reprezentacije. onda taman u vrime utakmice, negdi oko 2 sata odem s frendom na badminton, lipo se istrčimo, iskačemo, posli sidnemo na pivu. dođe već 5 uri i brzo će prijenos hnl-a na tv-u. odgledam utakmicu i onda doma, pogledam rezultat s hattrick-a, pod tuš i onda na kauč. sve to nije nešto posebno, ali mene toliko veseli s vrimena na vrime.

Zato što je snažna, zato što je emotivna, zato što ima čvrste likove, zato što se bavi ovim našim ukletim prostorima, zato što sam je vidio u dojmljivim slikama kada sam prvi put pročitao scenarij i najvažnije - zato što i meni zasuze oči svaki put kad odgledam film do kraja, a vjerujte mi, to je bilo jako mnogo puta.

Ionako blogam, a i odgledam Bigijevu djecu, pročitam koji trač, a eto, postoji vjerojatnost da se i Pariza vidi.

Sa zanimanjem odgledam emisiju pod naslovom Pressing, ili tako nekako.

Uvijek sam se čudio svome ocu kako mu televizija ne zadržava koncentraciju, no, moram priznati, u zadnje vrijeme mi se rijetko dogodi da sjednem pa odgledam film u jednom komadu.

Istina je da kao konzument informacija, kada proèitam neki èlanak ili odslušam, odnosno odgledam neku emisiju ili program, èesto sam sebi moram postaviti pitanje: a što se to zapravo dogodilo, jer ono što mi se nudi niti je potpuno, niti je objektivno.

Bilo mi dosadno pre neki dan, sexa nema i pomislim ' ajde da odgledam koji porn movie '.