Razgovarao sam s tetom u vrtiću prilikom prvog posjeta (30.04. " 08. god.) i drugi puta (06.05. " 08. god.) sam razgovarao s pedagogom, svi su bili susretljivi i voljni razgovarati, te mi reći sve što me zanimalo-bilo im je drago što se zanimam i što sam došao, iako sam ja želio doći već na samom početku sa ženom, no ona se protivila da ja uopće odem u vrtić, a na kraju bi i odgađala (htio sam da tete upoznaju tatu, te da ja upoznam ljude-tim koji se brine za mog malog princa, mog sina, nikako ne želim da moje djete ima tatu samo " na papiru ", kao što bi moja supruga to željela, niti ću to ikada dopustiti), - sve to radim isključivo radi dobrobiti svoga djeteta, a tako bi se trebala odnositi i majka, no njoj je jedino njen interes bitan..., i ma koliko se ona zdušno borila pakostiti mi i zagorčavati život preko leđa našeg djeteta, tom njezinom zadovoljstvu i zadovoljstvu njezine obitelji se NIKADA neću prepustiti, već ću se svim pravnim silama, a najviše svojim srcem, boriti za svoje djete i za skrbništvo (svjestan sam da neće biti lako, jer živimo u drštvu u kojemu su očevi u popunosti diskriminirani, no ja nikada neću odustati, pogotovo kada znam, vidim i osjećam tu snažnu povezanost između mog djeteta i mene), - naravno da djeca u toj dobi (15 mj.) još nisu svjesna situacije i hvala dragome Bogu na tome, jer koliko bi tek tada patila, no naši anđelčići odavna, pa i prije samog rođenja osjećaju i slušaju glasove, a takvi " roditelji " poput moje žene lome osjećaje naše djece, što je strašno i za svaku javnu i pravnu osudu Ne dopuštajući očevu prisutnost, majka izražava svoju agresiju i prema djetetu.Majčino nastojanje da oca drži podalje od djeteta zločin je nad djetetom i u tom slučaju otac treba sve poduzeti da bude uz djete CZSS i sud pri dodjeli skrbništva (najčešće majci, oko 80 % i to najčešće ako se majka odrekne djeteta ili je psihički neubrojiva ili pak ovisnica, iako ni to često ne mjenja stav suda, što je strašno) objašnjava ili opravdava sloganom " najbolji interes djeteta ili djece ", ne zanimajući se niti za jedan bitan detalj, već je majka majka (a zaboravljaju da je otac također jedan-oni puno tog zaboravljaju), a u kakvome će okruženju djete živjeti (da li je to okruženje dovoljno dobro za njegovo emocinalno i soc-psihološko, a i opće odrastanje), koliko se tko brine za djete, tko je odgovornija i savjesnija osoba-roditelj, i tako u nedogled