budimo se sa spoznajom da danas odlazimo iz Portugala. malo smo tužni, ipak je ta zemlja puno toga nam pružila i dala. i vjerojatno je jedna od rijetkih zemalja u kojoj bi moga živiti. jako sličan mentalitet i temperament našem. joj, što volim portugal. oko podne se odjavljujemo iz kampa i krećemo prema lisabonu. htjeli smo preći preko najdužeg europskog mosta pa smo morali kroz lisabon. stali smo u EXPO kvart da bi kupili nešto pića, hrane, grickalica... da imamo po putu. bili smo u jako zanimljivom šoping centru. imao je proziran krov, a po krovu se prolivala voda. ma ko neka krovna fontana, ali fontana koja ne štrca vodu zrak nego u širinu. i mene je to zaintrigiralo i ja to uslikah za uspomenu. prvi put, pa drugi put, pa treći put kad trči prema meni zaštitar. i viče. ja portugalski baš i ne razumim tako dobro da bi ga skužio na tečnom portugalskom, on engleski još manje i sad ga ja u čudu gledam. kad on meni uzima fotoaparat. ej, što ti je? kad on meni pokazuje da je zabranjeno slikanje krova. zašto? nemam pojma, objašnjenje nisam naša, ali uglavnom ostavio mi je aparat. nisam mora obrisat slike i sve je mirno prošlo. možda sam im ličio na arapa, terorista. istina da sam crnji po prirodi i da sam još malo pocrnio tamo, ali baš arap i nisam. no dobro, nikad neću saznati što je to bilo, i srećom sve je dobro prošlo. krećemo na put i oko 4 sata po portugalskom, 5 po španjolskom, napuštamo dobri naš Portugal.