Toliko nakon svih suza, koje sam ovih dana isplakala, na svim svojim ovdasnjim oprostajkama, nevjerojatno, ali skoro da mi je teze ici sad odavde, nego prije dvije godine iz Hrvatske... Tada sam znala (?) da idem samo na jednu godinu, i da cu se brzo vratiti, te sam isla sva puna nekog pozitivnog poleta i optimizma, a sada odlazeci odavde, nemam pojma kamo ce me putevi Gospodnji dalje voditi, no kako mi dobar i veliki dio srca definitivno ostaje ovdje, razlicite mogucnosti su otvorene... No, u svakom slucaju, nakon sto koji mjesec malo predahnem, a mozda i organiziram neke misijske akcije u Hrvatskoj, najprije novi klauzurni pokusaj u Veneciji (kod Kceriju Srca Isusova), pa dalje kako bude...