strah me, ko staro vino kušaš me, sve tajne, želje i nadanja, sve si okusio, na dlanu si me dobio, držiš me, bojim se da ne zaboraviš, jer kao pero, ti dlan dotičem, bojim se da hladan vjetar ne zapuše, da ne poletim, u zaoborav ne odletim...

Kao krilat odletim do moga hotela, uzmem revolver, vratim se do vile, pomoću bršljana uspentram se preko zida, skočim u park i oprezno se dovučem k jednokatnici u čistom baroku odakle strujaše svjetlo kroz zavjese i otvorene prozore u prvom katu.

predgrupe su mi bile fenomenalne i nadam se da ću ih skoro čuti na nekom samostalnom koncertu, vako im nisam sposobn apružit zasluženu pozornost ali hp kako ja njih obožavam cijeli koncert je bio tolko jak, tolko nabrijan, i kontam da bi uginili da su još morali ostat na bini jer su dečki dali ne zadnji atom snage nego valjda još i dvije molekule uzeli na kredit predobro.istina ovi moji s faxa su bili razlog svake šutke pa sam dobar dio vremena gledala kak da ne odletim miletu u ruke i jesu mi zabranili da skačem jer i onako stršim dovoljno ne da smo se svi izđipali nego ono. od legice dečko je bio s nama, i bio je super za prvi put treali ste doživit taj stav, ruke prekrižene na prsima i sam gleda okolo totalno mi je smiješan bio, ono nije mu to baš neki glazbeni izbor može ih poslušat: D al mi je vrhunac komedije bio kad je reko: ja sam imo želju doć i poslušat.. tako 5 do7 pjesama ugl primjetih kometare na visoke što smetaju pogled zato se ispričavam onima koji od mene eventualno nisu nešto vidjeli ali samo tako da znate i ja patim mene mali ljudi gaze ne bi vjerovali al da... gaze me

Znam da easyjet leti i sad za sad mi se sviđa da odletim do Geneve ili Basela.

Ah, kad će taj sedmi da odletim gore i sjedinim se s njima u perverziji...

Došuljam se ja opet i vidim helikopter parkiran - odšuljam se do njega, uđem, upalim, počnu se buditi neprijatelji, ja ga dignem i topom i raketama raznesem cijelu bazu, odletim pokupim dvojicu kolega i gotova misija....

ljubim pakistanca na ulicama grada mainza to je tajna veza jer on je šef bahnhof restorana poslije posla odem biciklom iza ugla bashir me skupi bashir vozi mercedes kao svi našijenci tako i pakistanci svi voze po jedan mercedes kupit ću ti torbicu, kaže mi pakistanac kupit ću ti štiklice, kaže mi pakistanac kupit ću ti haljinicu, vodit te na večeru kupit ću ti lančić zlatni, prstenčić isti je našijenac taj pakistanac bashire bashire jesi li ostario? oženio se? imaš li sina? jesi li umro bashire? kupi mi kartu da se vratim lufthansom u mali zagreb iz malog mainza da odletim bashirovi su zubi najbjelji ljubim ga, još uvijek je negdje tamo još uvijek ima pakistanaca nema našijenaca

Ja ne umijem više veselo pozdravljati lastavice dok lete k jugu, došao je čas da i ja sama odletim, u neke toplije, neke gostoljubivije krajeve.

i ne znam šta mi je, stalno tako... udrim u zgradu... zašto? pita prolaznik... zašto? pitam zgradu... udrim u prolaznika zašto pita zgrada? po cesti prolazi parada. pa zapnem za retrovizor, odvalim štekat, tresnem u izlog, srušim dijete, stanem na goluba... a uboga živina, preskočim lokvu pa naletim na govno odletim u stup. stup kaže tup.

Ako se slučajno dogodi trudnoća, razmišljat ću o tome tada kad saznam da se dogodila, a do tada, želim barem pokušati zgrabiti ovu priliku da mrdnem na koji tjedan, da odletim, da odlutam daleko, daleko, tamo gdje su boje jarke a mirisi intenzivni.

ja sam se na klizanju sjebao jako... bili su praznici i ošo ja na klizanje sa prijateljima... ono gužva, ljudi ko govana, početnici i oni " napredniji "... ja sam uglavnom znao klizat, nisam ono bio smotan, već 3 godine sam se onda klizao rolam se već 5 godina... i niš sad ja malo postrance polako kližem, vidim neki likovi se zajebavaju, tamo se neš prave važni, prolaze pored mene i sam odjednom se neki lik nabije u mene, ja odletim u ogradu i padnem na led... i niš ja onda ošo kući... počne mene iduće jutro bolit rame i lakat (nisam mogo savinit ruku) i prođe 3 dana, ja ne mogu spavat od boli i odem ja u bolnicu... tamo kažu-slomljena ključna kost i izmaknula mi se koščica u laktu koje je kao vrlo važna... i osto ja u bolnici jedno 5 dana valjda, onda mi se neki limfni čvorovi pojavili i obolio od neke bolesti, ni sam se ne sjećam... i na kraju sam moro ići u Zagreb, trebo sam u bolnici ostat, al nisam... na sreću ugl nisam išao u školu cijelo prvo polugodište i sve do jeseni sam imao problema sa time ovo zapravo nije bilo tak glupo... zato se treba pazit

Grad se nalazi blizu češke granice i let traje 02:36. S obzirom da ni u Salzburgu nisu mogli popraviti kvar s autopilotom, dobio sam preporuku da odletim u Straubing, gdje je poznati i dobar servis.

Jer doklegod me nešto zadržava, ne mogu slobodno k Tebi letjeti, koji je govorio:« Tko će mi dati krila golubinja da odletim i počinem? »Što je mirnije od bezazlena oka, a što je slobodnije od čovjeka, koji za ničim ne hlepi na zemlji?

Sa suzom u oku pozdravio sam se od svojih prijatelja, uz obećanje da ćemo se vidjeti prije nego odletim kući ako ništa drugo, da ih pobijedim u još kojoj partiji badmintona.

ček, ak ja prva " odletim u svemir " oni ostaju " na zemlji "? ma ne... odkud to sad?

Evo ja jedva cekam pola 6 da odletim svome dragome i tako vec 5 godina i to jos na zapadu u kapitalizmu.

Pamtim to kao da je danas bilo jer je bura tukla 120 km/h a ja sam se jednom rukom borio da sacuvam kupace na sebi a drugom se drzao za stup birtije da ne odletim u Italiju.

SUNČICA: O Bože, da su mi bar krila da odletim.

Ne vuà em, puštam da naleti štagod veà ¦ e pa da da odletim u more kad povuà e.

... malo sam ovako, a malo onako... uvijek nekako na granici, na granici svega i ničega,.... nešto kao i razmišljam, kao pa što ću sad,.... onda kao nešto ću napraviti, pa onda vidim ne slaže se s hercom, a ovo drugo s mozgom, treće s jetrom, ono stoto mi teško pada na želudac, onda biram, bi il ' ne bi,.. kao što je bolje, pametnije, pravednije.... onda skužim da mi život prolazi... pa mi malo žao, onda si mislim pa prolazi u svakom slučaju... pa onda se opet zamislim, pa odletim i izgubim se, pa mi tamo lijepo, onda skužim da se moram vratit jer mi neće bit lijepo... i tako, onda si mislim kako bi lijepo bilo da me netko vodi pa da ne mislim, al ' opet i to ima svojih mana, nije to baš dobro, a svako nije dobro ni kad ja mislim, pa sam nekako u težnji za nekom sredinom i balansom zapravo uvijek u nekoj sredini ili krajnosti, ne znam.... onda napravim pitu pa mi je malo lakše, nekad ribam krumpir pa me triceps boli, pa kao mislim što nisam na kockice.... ali kad valjam tijesto mislim uh mogla sam i sarmu...... nekad nabacim nešto meksičko pa si mislim hoće li biti prepapreno.. nekad kupujem piletinu pa si mislim jel ' bolje pile s antibioticima i hormonima ili ono za koje ne znaš jel ' pokvareno.. mislim, ti pokvareni pilići su uglavnom i masniji..... nekad stavim previše zareza a nekad koji propustim, odmah to vidim, al ' nekad mi žao al ' to mi je ipak svejedno, al ' volim apostrof jel '.... to mi dođe k ' o začin a to ipak volim...

Znam da sam potajno mastala o tebi, o ovom sto sad dajes mi ti.... Znaj da moje srce nema granica, cak ni ovi valovi ni bura, nisu unistili nadu da postojis ti... I zato sad pozelim da sam vijetar i da se vinem visoko.. I onda odletim do tebe... doletim u tvoje misli kazem ti da te volim.... ti cutis, i posmatras me ali me nevidis jer ja sam vijetar...

Postoji i opcija da taj jedan dan odletim do Berlina kod prijateljice jer je karta smijesno jeftina ako je kupim sad, samo se jos moram s njom dogovoriti.

Ponekad baš poput Petra Pana odletim u zemlju što je rijetkima znana.

Baš kao Petar Pan, odletim u zemlju... zovem je san...

K ao grana što se ljulja na vjetru stojim i uvijek se bojim da ne odletim.

- U danima dok sam interfakultetski studirala povijest umjetnosti uz Akademiju likovnih umjetnosti, dobila sam (zbog poznavanja francuskog jezika dostupna literatura je bila isključivo na francuskom) seminarski rad Umjetnost Srednje Amerike kod dr. Petra Selema, na katedri Umjetnost staroga vijeka te sam od Maya, samoinicijativno prešla i na proučavanje umjetnosti Inka te sam 20 godina sanjala, nakon viđenog u literaturi iz studentskih dana - da odletim u zemlju nevjerojatne arhitekture, kondora, običaja, strmoglavih visina...

Život cijeli čeznem u tom da odletim smjeru.

Prišao sam grupi francuskih oficira koji su pratili visokorangiranog časnika i zamucao za dozvolu da jednim od helikoptera odletim u grotlo boja što, gledano unatrag, nije bila baš dobra ideja.

Zaboravio sam ti reći da me nisu izbacili naglavačke jer još uvijek imam krila da odletim, a rješenje koje sam dobio falsificirao je Kostelić te je tom prigodom nevažeče (pismene ostavke članova stegovne komisije)

Dodam još 400 kn i odletim na dva tjedna u Tunis: raspa: