Kad se odlucimo da je rad i postojeca imovina osnov naseg drustva dobiti cemo prvu sansu da od nase drzave napravimo ugodno okruzenje za zivot.

Tu cak ne treba ni da je mi vodimo na Univerzitet ukoliko ne zelimo, nego opet da dodju po nju i vrate je, ili nama plate troskove ukoliko odlucimo mi da ipak idemo sa njom... na nasim prostorima sam samo mogla o o tome sanjati....

Subota nam donosi dvije utakmice u razmaku od 5 sati i zelja nam je doslovno prezivjeti..., medjutim pametnom igrom protiv naplivanih talijana uzimamo 3 boda i dolazimo u situaciju da u direktnom susretu sa Opatijom odlucimo o prvaku turnira.

Kasnije, ako ga imam, i ako se odlucimo jedan dan na djete iako su simptomi zalijećeni u kontaktu bez kondoma biti će šanse da mu ga prenesem.?

Kad dodje pravo vrijeme treba prihvatiti zivotni put onakvim kakav je.. bio tezak ili lagan, lijep ili los, nas je.. prolazimo kroz mnoge prepreke, na mnogima posustanemo, na nekima gotovo odlucimo odustati ali uvijek postoji netko ili nesto sto nas gurne korak dalje.. i kad vidimo da smo svladali i to, svaku sljedecu prepreku lakse prihvatimo.. porazi su neizbjezni, ali upravo nas oni jos vise i ojacaju..

Mozemo mi krviti medije koliko hocemo ali imamo svoj mozak da odlucimo sto je lijepo a sto ne.

ajme bas ste sretnice:) morat cu ja popricati s muzem malo o tome... jel mi mozes mozda broj poslati da mogu doci do njih ako se odlucimo ici privatno...

Objektivna procjena stete i koristi nekog tehnoloskog napretka trebala bi ukljucivati nasu slobodu da li tu tehnologiju koristiti ili ne, medjutim da li je to zaista moguce, osim ako se ne odlucimo na neki asketski oblik zivota koji ne ukljucuje suzivot sa sirom zajednicom.

Ali netko nas o tome mora obavijestiti, tako da znamo i da odlucimo ako nam je do toga stalo.

Konkretno znaci, zemljiste cca 500 m2 i napravilo bi se nesto privremeno za povremeni boravak dok se jednog dana mozda ne odlucimo za nesto vece graditi, zasad samo vikend boravak.

Sasvim sigurni u sebe i svoja postignuca da nas ne bi mogla pojava ' nakih " uzrujavati " i remetiti nam nas red, navike i tradiciju ako to sami ne odlucimo promijeniti..

Nakon tri savrsena i pomalo zamorna dana, danas je uslijedio bezvoljan, depresivan, konfuzan i besmislen dan.u kratko, jer se tu ima svasta za pricat: petak smo proveli na gracu-uz par boca pica, pa ispred crkve sv. vlaha inhalirajuci u sebe balon ispunjem helijem.to su bili lijepi trenutci u kojima nismo mogli doci do daha od smijeha... u subotu smo opet bili na gracu, bilo je masu ljudi sto je uzrokovalo i par situacija koje smo vec zaboravili... jednostavno je tako moralo bit jucer smo isli gledat mjuzikl Dan od amora.srca su nam bila tako velika ljudi pjevaju savrseno inace u predstavi glumi par nama dobrih prijatelja, super su, tako su smijesni... i da, danasnji dan katastrofa u skoli vise jednostavno nisam mogla stat, morala sam pobjec neđe, neđe ce su se osijecat opusteno i sigurno... i tako sam odlucno napustala skolu dok mi se tea jos odlucnije pridruzila.posle u miragea popit kavicu, no nije nas nimalo oraspolozila... osijecale smo sve veci i veci nemir i tako odlucimo poc u crkvu.dosle tamo, zapalile svijecu i pomolile se... sjele smo u klupu i pocele raspravljat o nasem besmislenom zivotu koji zivimo na tuđim mukama, shvatile smo da nema nikakve koristi od nas i da nemamo buducnost.rasplakale se nas dvije i molile boga da nam pomogne, da nam pokaze put u zivotu.uza sve sto roditelji cine za nas mi i dalje nista ne radimo, rekla mi je tea sa suzama u ocima, dok sam se ja pocela tresti od smijeha.nije to bio podrugljivi smijeh, nego onaj od jada.no bilo nam je lakse, osijecale smo se nekako ispunjenije pune neke nove snage smo se uputile ponovo u skolu, kad tamo svi oni lazni ljudi koji se doimaju tako dobri-poceli nas sazaljevat i suosjecat.ne, nisu to dobri ljudi, oni se samo takvima prave.nego, nemojte ih zbog toga manje cijenit upravo zato sto oni izgledaju dobri, pa se, koliko najvise mogu, i trude da to budu, dostojni su svakog stovanja eh... tako sam mrtva i ne znam sto su sa sobom u ovom trenutku ne mogu ucit, ne mogu razgovarat sa svojima, gledat tv, citat-sve mi to trenutno ide na zivce jednostavno idem pustit neki cd i slusat cu ga dok ne zaspem... eto vas... laku noc Zoom

Je li moguce na betonprotekt naknadno stavit keramiku i postoji li neko vremensko ogranicenje do kad se ta keramika mora staviti u slucaju da se odlucimo za hidroprotekt premaz

Ako mi odlucimo skociti iz sustava X u sustav Z zakljucujemo da je Y vec skocio u X (ali Z nije skocio u nijedan drugi sustav, jer je njegov sustav bio odrediste putovanja).

Mislim da bi bilo pametno da se cim prije odlucimo kojim smjerom hocemo ici, jer financirati kako spada oboje iziskuje velik novac, a to nemamo i pitanje je kad cemo imati...

Medutim, od strane SDPa kao uz inat ne dolaze zahtjevi za pojacanu kontrolu izborne manipulacije, izbornih spiskova i cijelog izbornog postupka (jer za konacni uspjeh prevare na temelju nesredenih spiskova tu prijevaru treba i ostvariti) vec periodicki dolaze zahtijevi odlucimo u Hrvatskoj koji ne samo da su dio predizborne retorike nego gotovo glavni slogani izbornih kampanja.

Ili sam ja toliko egocentricna pa mislim da svako ima pravo za sebe reci da ima nesto sjajno na njemu, pa ma koliko to ne upadalo u opste prihvacene standarde lepote?:) U stvari, mozda je i to problem... Mozda nam je prosto previse ispran mozak propagandom lepog i ruznog pa vise ne mozemo sami da odlucimo sta je lepo a sta ruzno, jer nam prosto - nije ostavljen taj prostor da prosudimo.

Stambeni servis najvjerojatnije ima talove sa svojim majstorima - koji su kako u prosjeku, tako i u pravilu skuplji 10 - 20 % od konkurencije pa ako se odlucimo za intervenciju majstora koji nisu " njegovi " - opstruira nam dolazak i onih majstora za koje nemamo alternativu.

Jer, teskih trenutaka ce biti i ovako, i onako, kako god da odlucimo.

Zamisli straha koji se prepoznaje po uzrecici " odlucimo ovdje ", a samo par tjedana nakon megdana uvrijedena mlada iz dvojca (a kormilare da i ne spominjemo) od ovdje ode tamo na zalovanje.

Ima nekih koji su ovdje potpisani od samih pocetaka, isti oni ciji pocetak i sama pratim.. Ken o tebi je prvenstveno rijec...:)) ali pocetak je donio mnoge koji jos uvijek ostavljaju iskrene pozdrave, iskrene osmjehe i rijeci koje posebno sada puno znace.. Blogosfera zaista ima sferne razmjere.. Neki su nazalost prekinuli svoj komputerski dnevnik i gotovo otisli nijemo.. Steta.. jednom kad nam misli se preprijece i odlucimo otici iz ove nase sfere ostavimo bar nekakv mali trag pomocu kojeg ce nas pronaci neki dragi nam ljudi..

Ova nam je ostavila svoj broj kako bi je mogli kontaktirati ukoliko se odlucimo uzeti aparat.

Jednog dana kad se odlucimo, pa da je zadnja osoba koja to prodaje, ne bih uzela.

........... ali oboje imamo slobodu da odemo jedno od drugog ukoliko tako odlucimo.

Nije, ko smo mi da bilo sta odlucimo, da li je nas izbor pravi?

firestorm 09. Srpanj 2008. 00:27:27 e moj flash, danas gledan vijesti na televiziji, prica se o problemu zagrebackih vatrogasaca kako nemaju opremu, a u zadnmjem kadru prikazuju novi autobus vrijednosti ko zna koliko milijuna kuna, koliko se opreme moglo kupit od toga? u mom drustvu sva oprema je kupljena od novaca koje smo sami zaradili, kazen da je oprema problem i da se mora reagirat, al ne na taj nacin. sta bi bilo da svi odlucimo da necemo gasit?

Kad to odlucimo onda mozemo sloziti uvjete u kojima ce to biti moguce.

Kako je krenulo ubrzo ce nas dan izgledati otprilike ovako: jutro budjenje oko 8 uz alarm budilice u koju moramo ukucati PIN da prestane zvonjava, ustajanje iz kreveta uz ukucavanje PIN-a za pospremanje kreveta, ulazak u WC gdje nas ceka PIN za otkljucavanje, potom ciscenje i dezinficiranje skoljke, da bi stigli do vode za umivanje i pranje zubiju moramo dakako ukucati PIN za toplu ili hladnu vodu, dorucak dobivamo iz automata koji naravno svi imamo kod kuce uz ukucavanje PIN-a za zeljenu hranu, odlazak na posao, dolazak na posao, odlazak sa posla uz naravno 555 PIN-ova koje smo morali ukucati da sve to obavimo; poslijepodne gledamo TV al nam ubrzo dopizdi jer smo shvatili da smo zaboravili PIN za nas najdrazi program, odlazimo u sobu procitati novine naravno uz ubacivanje kartice u vrata i PIN; vecer nakon blesavog dana isfrustrirani odlucimo otici u obliznji kafic napiti se, ali poslije par zestica i malo pomucena uma zaboravljamo PIN-ove za zestice pa ukucavamo krive i izlazi nam samo mlijeko sto nas tjera u WC, gdje naravno ne znamo PIN za brisanje dupeta i tako usrani i bez volje odlazimo kuci gdje nam od umora nikako ne moze pasti napamet PIN za ulazak u kucu, legnemo pred vrata i zaspimo skupa sa nasim psom-robotom koji nam lize dupe cijelu noc;)))) Kako je krenulo u cijelom drustvu, izgleda da u zdravstvu idu istim koracima pa vec zamisljam ginekoloski pregled za par godina zene lijepo sjede kod kuce, otvore laptop, odlaze na web stranicu svog ginekologa, rasire noge i u tren oka pregled je gotov, preko net-bankinga plati pregled, zatvori laptop, i nastavi kuhati kao da nista nije bilo.

minusi se obicno smanje kad netko shvati da ljetovanja, zimovanja i trosenja preko mogucnosti NE SPADAJU u osnovna ljudska prava (ne ide nikoga ponaosob) svi mi obicno prvo odlucimo " samo malo " zagrabiti u minus i obecamo sebi da cemo to prvom prilikom pokriti, da bi sada vec svi bili uvjereni da ih minus pripada i da je normalni dio zivota usput, ne kuze da kad jednom dodu do dna, da se sasvim lijepo odrzavaju na tom nivou, plus sto placaju ne bas male kamate ukljucivsi i mene, uronio sam za volju luksuza i sad se trgam i borim da iz toga isplivam i mogu reci da je puuno teze nego sto je bilo uci " samo malo "

ovo sto sam napisala je jednako vrijedno feniksovoj varijanti, a i mnogim drugim varijantama.. samo je na nama da se odlucimo koju cemo smatrati najpouzdanijom..