Obzirom na prognozirano vedro nebo za vikend, odlucujem da cu konacno pofurati teleskop sa sobom da malo skicnem i na svjetlom nezagadjeno velebitsko nebo.

Netko bi reako " Nije on vrijedan toga ", Netko bi vec odavno stavio kriz na proslu vezu... i krenuo dalje, ali ne odlucujem ja koga voljeti a koga ne.

zašto misliš da pseća umiljatost i vjernost nije dio njihovog genetskog programa, i načina umiljavanja, samo malo drugačijeg od mačjeg? moj odnos prema zivotinjama odlucuje generalna zivotinjska narav, pri cemu se radije odlucujem za pse, iako niti jedna zivotinja, niti pas niti macka nemaju sposobnosti jezika niti kognicije kao covjek (Noam Chomsky tvrdi da je covjek jedino bice predetirmirano sa tim sposobnostima i genetskim mogucnostima da to i razvije)

ditto. ugovorom kojim od mene (i svih ostalih potencijalnih udomitelja) trazi da potpisem nenajavljenje posjete, onaj tko mi daje zivotinju automastki mi porucuje da me smatra potencijalnim zlostavljacem. onaj tko trazi da mu javim u roku od 24 sata o svom preseljenju automatski mi govori da me smatra muljatorom. onaj tko mi ugovorom oduzima svako pravo o odluci za eutanaziju MOG ljubimca (znaci, ne da mu javim sto se dogodilo i zasto razmisljamo u tom smjeru, nego mi oduzima pravo da ja uopce o tome odlucujem), porucuje mi da ljubimac zapravo nikad nit je bio, niti ce biti moj.

Odlucujem po tome sto uspiju napraviti.;) Pa zar ne uspiju napraviti sve ono sto im ti naredis?

Ne odlucujem ja hoce li netko pravit hidroelektrane ili NE.

I dolazimo tako do onog polurotora u Utrinama, mene boli vrat za popizdit, i mislim se sta cu, pa odlucujem nastaviti dalje gledajuci samo u retrovizore.

I odlucujem se u trenu: idem ravno, nek on skrene ako je (ako se i sudarimo, ja cu udariti straznjim krajem pa mi nece biti nista).

nece te utjesit ali, moji nisu imali takvu politiku pa opet ne sviram nikakav instrument iako sam zavrsio nizu muzicku. jednostavno nisam za to. zapravo, cijela stvar je otisla krivo kad su poceli pustat da ja odlucujem. to je bilo prije kraja osnovne.

Buduci da sam zeljala prozvode prirodnog podrijekla koji nastaju proizvodnjom u kucnoj apoteci (a ne neku kemiju) odlucujem se na njihovu konzumaciju.

Taksisti gledaju mene ali se odlucujem da cu se prosetati ujutro do Silk Road Hotela a do tada jos malo prespavati na kolodvoru kao u stare dobre dane dok sam isao na razne koncerte od Pozege do Pecuha.

Ali odlucujem i ja, kao i Skiljo.

ban se treba zasluziti... osim toga o tome ne odlucujem ja nego administracija:)

Znam da nije na meni da odlucujem.

Mozda je ovo kriva odluka, mozda u krivo vrijeme odlucujem tako nesto, mozda bas to ne zasluzujes, ali zao mi je..

od danas odlucujem da cu sve svoje probleme pokusati staviti na stranu i brinuti samo o njenim problemima i potrebama. i do sada sam bila uz nju, uvijek, ali sad su tu vece stvari, i svaka moja odluka ovisi o tome kakav ce ona covjek biti.... zelim uspjeh sama sebi u tome

I trece, odlucujem da necu obmanjivati moju savest tokom toga dana.

umorna sam od pokusavanja odvajanja sebe od sebe da bih mogla funkcionirati u svakodnevici koja mi se ne svidja ali gdje ne postoji izbor - da, koji put pozelim da mi sve te sitnice jednostavno _nisu bitne_ i da se ne zamaram uzrocima, posljedicama i uracunavanjem varijabilnih faktora u pokusavanju minimiziranja stete na sve koji bi mogli, u nekoj varijanti, biti upleteni, nego da jednostavno uzimam stvari tako kako dolaze, ne brinuci oko toga kako da ih sto vise sredim i slozim da bi drugima bilo lakse nego da ih ostavim da se jednostavno snalaze bez mene - ne, ne bojim se saznati da to mogu ili mislim da bi se bez mene stvari raspale, ali pokazalo se vec puno puta da dogovori u koje se odlucim ne uplitati ispadnu katastrofalno neorganizirani ili sve ostane samo na razini dogovora ako nema mene da pozavrsavam stvari i serviram sve gotovo - ali biti inicijalizator cijelo vrijeme i trositi hrpu energije prenoseci je na druge je prilicno iscrpljujuce, i odlucujem ne biti selotejp i drzati ljude i situaciju na okupu - ne mogu vise, razocaranja previse bole - i da, ucim kako sprijeciti samu sebe kad iz navike krenem po starom i pokusavam se priviknuti na prihvacanje toga da vecini jednostavno nije toliko stalo kao meni. a to divljacki boli

Ja odlucujem o selidbi na drugi kraj države, zbog moguće ljubavi, zbog sna o životu na moru..

Sjecam se jucerasnjeg trga gdje smo isli na veceru pa se odlucujem da ce mi to biti krajnjadestinacija, nekih 5 kilometara zracne linije, dakle imam dosta za gazit.

No naravno nije na meni da odlucujem tu o icemu pa treba slusati one koji su tu odgovorni.

Nemotivirani Zadar mislim da ce izgubiti sa vise od jednog gola razlike.Ipak odlucujem se za malo sigurniju varijantu.

Jos je rano jutro pa se odlucujem za ljencarenje, lezim u vreci, spavam, pusim cigare, citam knjigu.

Sad mi je vec svega popreko glave i odlucujem se borit svim snagama.

nisam imala spoj al sam imala vezu... na nagovor... trajala tjedan dana... pitam se zas...: kava:: rolleyes: i nikad vise naravno.. ja odlucujem za sebe i za svoje veze

prolazim. citam.... kaze: samo za staklo, plastiku, papir, zatim manji organi, veci, kosti, srce... aha, tu sam. otvaram taj veliki kontejner teskom mukom. pise, slomljena lijevo, usamljena srca desno. ipak, sta ce mi sada moje? ne mogu ga dati... ne radim nista, razmisljam. ne odlucujem. jos cu malo pricekati kazem si. previse sam nade dobio u pocetku... ne mogu si pomoci sada...

Ne zivim vec 42 godine u Hrvatskoj, uvjetovano mojim poodmaklim godinama nemam ni nekih drustvenih kontakata, pa vjerojatno nisam mjerodavan da komentiram zbivanja u Hrvatskoj.Javio bih se cesce, ali osjecam, da i moj nacin izrazavanja pati zbog dugog izbivanja iz domovine.Zbog toga, za razliku od vecine nasih ljudi koji zive i rade u inozemstvu, ne \ " izlazim na izbore \ " (tako se je to prije govorilo), jer ne uzimam sebi za pravo, da na neki nacin odlucujem o sudbini ljudi koji u Hrvatskoj zive.Uzasno me smeta cinjenica, da pravo glasa imaju gradjani RH-e, koji STALNO borave u inozemstvu.A kako sam odgojen u obitelji, u kojoj je komunizam skoro propovijedan (naravno, onaj komunizam, koji nije od pervertiran od ljudi na vlasti), danasnje politicko i socijalno stanje u Hrvatskoj smatram katastrofalnim.Dobrim dijelom takvom stanju pridonose dijasporci, koji su, rekao bih 90 % - tno glasacko tijelo konzervativnih stranaka, i to onih najekstremnijih.Velika je vecina tih ljudi polupismena i ultra-religiozna, i apsolutno neintegrirana u zivot zemlje u kojoj zive desecima godina.Ne zele uciti jezik i obicaje okruzenja u kome zive i rade, i pored cinjenice, da se sve zemlje trude da im omoguce laksu integraciju.No, poznato je, da nikoga ne mozete prisiliti da bude sretan.

Obracam se svome dobrom i milosrdnom Bogu, zelim, hocu te cvrsto i konacno odlucujem da cu njemu sluziti i njega ljubiti, sada i uvijek.

Dogodi li se pak da na nagovor zloga ili zbog svoje ljudske slabosti na bilo koji nacin prekrsim ovu svoju odluku i posvetu, vec unaprijed prisezem i cvrsto odlucujem da cu se po milosti Duha Svetoga, cim to opazim, odmah i bez otezanja, opet obratiti bozanskome milosrdju.

ne znam koji je njen prijedlog bio, promaklo mi. no, znas koje je moje misljenje, dotakli smo ga se i na onoj temi o globalkama pred koji dan. osobno, da se mene pita i da ja odlucujem, ne bih dopustila ikakva objavljivanja za uplacivanje novaca na privatne racune. samo udrugama. ali, ocito je da nisu nit udruge dobro rijesenje, jer i tu ima svega i svacega: (