@Komentator Ne znam, čak i ono malo časti što se imalo među ljudima polako blijedi.Ja bih baš za inat volio da ove naše balkanske zemljice ojačaju.Uostalom da sve one pare što plaćamo kao mjesečnu kamatu a to je oko 60 % BDPa i Beograd i Zagreb bi sada bili kao New York i Detroit.U tome me ne može niko osporiti: P Hrvatska sama zaradi 6 milijardi od turizma od kojih joj ostane možda 2. MMF nikome dobra nije donio.A svo ovo dužničko robstvo vidim kao način da nas zasjedlaju i zauzdaju od daljeg, konkretnijeg razvoja.Sve u svemu da ne odlutam predaleko od teme.Ovo što danas gledamo je neo-kolonizacija Libije, Sirije, Irana itd. Samo što se više okupacija skoro i ne vrši kao ni zemljane ofenzive.Pješadija se koristi za dalje čišćenje tek kada je manje više sve avionima očišćeno i kada je otpor protivnika sveden na minimum. prikaži cijeli komentar

Ah, nisam li i sama po neki put nevjerna kad u mislima odlutam tamo kamo ne bih smjela?

No, za slučaj da opet predaleko odlutam pa se malo putem izgubim u svim tim bajkama, nađemo se već opet na upravo nekom od ovih oblaka.

Al inače sam s ažr u jako dobrim odnosima, nekad doduše odlutam, al se uzdam u Božju " toleranciju "...

-??? Odlutam u mislima na misi...

Čuvaj, nedaj, bdij da nikad ne odlutam od Tebe.

Ne dopusti da odlutam i izgubim se na putu prema Tvome Sinu.

Moram vam spretno to pokušati objasniti, a da ne odlutam.

Često puta znam biti sentimentalan i mislima odlutam u prošlost.

Ili odem na misu, te odlutam negdje drugdje mislima.

na tv-u je Sean Connery izgovarao čuvenu rečenicu Bond, James Bond. ležala je glave naslonjene na moje rame i igrala se prstima po mome licu. soba je bila hladna kao iz horror filmova (u ovom je Gradu grijanje misaona imenica), a zeleno-plavo-žuta deka glumila je zaštitnicu (ne baš uspješno) naših promrzlih tijela. prešla je prstima preko mojih usana onako lagano i nježno da ga osjetim cijelim tijelom. - koliko me voliš? pitala je mazno koliko me voliš? kakvo je to pitanje? na " da li me voliš? " znao sam odgovor. volim te, lutko, znaš da te volim, onako zapravo, onako zaistinski, onako jako, onako nježno, onako iskreno, onako onako kako se voli plišani medo - poklon za prvi rođendan, malo žuto jednodnevno pile, prvi upamćeni ljubavni stih, citat iz najdražeg filma ali, koliko te volim? nisam, priznajem, o volim razmišljao tako. - dovoljno. rekao sam i ugrizao je, sasvim lagano, za prst koji se muvao mojim usnama. - dovoljno? pogledala me s podignutom desnom obrvom i napučenim usnama. lice koje nije skrivalo iznenađenje. - samo toliko? samo koliko, lutko? kojim se to mjerama mjeri ljubav? metrima? volim te beskonačno ponekad je samo nekoliko metara puno dalje od beskonačnog (razum razumije). kilogramima? nije li nekada ono što stane na zlatarevu vagu " teže " i vrednije od onog što stane na stočnu. litrama? da li je nekoliko kapi vode u pustinji nekome vrednije od svih mora ovoga svijeta? da, dovoljno, lutko. dovoljno da ne prođe ni jedan sat a da ne pomislim na tebe. dovoljno da znam tvoj datum rođenja, broj telefona, boju očiju, marku odjeće, miris parfema, najdraži cvjet, najljepši stih, najtužniju tugu. dovoljno da se sjećam prve sms poruke koju sam ti poslao - ljepotice, jesi li zauzeta danas oko 5? - nisam - greska, jesi, samnom si na kavi, samo reci gdje dovoljno da pamtim izraz tvoga lica nakon prvog ukradenog poljupca, dovoljno da se sjećam prve zajedničke večere, pića, pjesme koja je svirala, bijelih hlaća i crne majice, sjajila na usnama s okusom jagode i onog ukrasa u kosi zbog kojeg sam te stalno zezao... dovoljno... dovoljno te volim da s tobom podjelim sreću, tugu, neozbiljnost, blesave ideje i posljednju kiflu kupljenu pred zoru u pekari na uglu. dovoljno da ne odlutam na nekoliko dana, ne otvorim bocu žeste, ne zavrnem rundu zbog glupe pjesme... dovoljno da u tvom zagrljaju budem svoj....

Da ne odlutam od onoga što želim reći (moje mišljenje): - nema prave definicije što je hrvatska desnica sada - niti prave definicije što je Bošnjak-musliman sada

Završim s posudom i zgnjezdim se u fotelju i opet mislima odlutam na tu knjigu.

Da sad malo odlutam od teme...

Ponekad zbilja odlutam u tim svojim kulinarskim mislima, no ovaj put me iz mojeg razmišljanja trgnula riječ koja je doprla s moje lijeve strane.

Odlutam iz male kavane na mjesta na kojima meni raste ljubav, na na č ine na koje meni ljubav dolazi neupakirana, otvorena, č ista.

Odlutam ponekad Dodam gas Klizim mokrim ulicama Dok se sjene hvataju po vlažnim fasadama Starih austro-ugarskih zdanja Skrivaju u starim haustorima Koji smrde na amonijak A mačke se dozivaju U gluho doba noći Primjećujem i neprimjetno Stari kišobran naslonjen na drvo bagrema Slomljenog tijela U lokvi nastanjenu uličnu svjetiljku Pomalo nostalgičnu i sjetnu Prošlo je vrijeme nažigača " Pssssst... " spava grad Odlutam ponekad I samo dodam gas Jutro donosi novu priču Nisam sigurna želim li je čuti Sigurnije je ovako dok spava grad " Pssssst... " Slobodno me nazovite kukavicom

Oke osim ako baš zagnjave s kupovinom, svatovima i takvim tematikama, to me nekako i ne zanima baš, pa odlutam: D to nisam kriva ja to je kriv moj ADD: D to je kako čujem moderna dijagnoza za zločestu djecu koja ne prate:)

Zato su ga i ubili, pokoj mu duši lako, ih šta smo znali tuć po lozi nas dva jooooj da ti ne pričam ho-ho-ho.. ali dobro, da ne odlutam..

Ako se slučajno dogodi trudnoća, razmišljat ću o tome tada kad saznam da se dogodila, a do tada, želim barem pokušati zgrabiti ovu priliku da mrdnem na koji tjedan, da odletim, da odlutam daleko, daleko, tamo gdje su boje jarke a mirisi intenzivni.

Putujem vremenom i ponekad mi se pričinja da sam ušla u Welsov vremenski stroj i njime odlutam u budućnost.

Kao što se prilično već kuži da sam ja pomalo nestalna na jednom mjestu i u jednoj poziciji, tražila sam pomoć i dobila obećanje od dvoje divnih ljudi... neće mi dati da opet odlutam, da opet pobjegnem, uljenim se i slično, da se opet udaljim od sredine koja toliko puno znači... od akcije, druženja, od sebe, od Boga...

Želim sa Isusom biti 24 sata ali kako sam samo slabo, grešno žensko negdje putem odlutam od Isusa a onda kmeee Isusee trebam teee, dođi.

Dopustite da nakratko odlutam u svijet algi da bih ilustrirala ono što vam želim reći.

zgazen si. jednostavo umoran od svega. razocaran u sve. pogledas dublje. probija sve dublje. boli. izgubis se. padas. places. smiri se to na tren. ali sta? letim negdje daleko. odlutam. vecinom odustanem. ne shvacam i dalje neke stvari. odes glavom bez obzira. dignes se. nije lako dalje. vuce te i dalje prema nazat. bojis se kako dalje. kako dalje krenuti. trazis nacin kako usatiti. obrisat suzu. pogledat nekamo. ne uhvatit pogresan put. ali zaluta se. nema karte. nema ucrtanog puta. pojavimo se pred vratima. danima stojimo pred njima. ne shvacamo njegovu shvrhu. mozda to traje i godinama. pruza nam se mozda nesto bolje. mozda zakoracimo u bolje sutra. ali bojim se. bojim se sta ce se desit. zamaramo se sitnicama. a da zaobidjemo gluposti? kako? neizbjezne su? ne vjerujem. ne moze se pobjeci od nekih stvari. ne moze. ignorirat to? kako? gledas u to (njih). ne mozes ni da hoces. sama ta pomisl, pojava i taj glas. stera te u kut. oduzme te. iskljucis se na odredjeno vrijeme. nestanes i odlutas.

ma boli me dupe što troše prime time kada ionako ne bi to vrijeme iskoristili za nešto pametnije. misliš da bi pustili spot onog super truper benda HLADNO PIVO? ili možda to vrijeme iskoristili za vijesti iz kulture? kaj ti je Miiileeee? možda si baš upravo dao nekom moronu ideju da to vrijeme popuni reklamama pa će ova škvadra iz podruma ostati bez tako bitnih informacija. moram priznati da dijelim tvoj jad zbog sutrašnje prognoze jer se isto, ali potpuno isto i meni desi. svaki put se isključim dok kenjaju o cikloni i tlaku i koječemu pa, čekajući sutrašnju prognozu, odlutam mislima i... velim ti, ista stvar. a ionako ne vjerujem toj njihovoj prognozi pa svaki put, tijekom odjavne špice, preispitujem svoju inteligencju..;). gle, najbolje da osnujemo udrugu;)))))

Subota 7. Travanj 2012., na Uskrsnom bdijenju, mislima odlutam do naše crkve, sjeta me u trenutku i tuga dohvatile.

Nu, da ja posve ne odlutam u ' politiku ' (što mi se u ovakovim prigodama uvijek događa) vraćam se svečanom Bogoslužju i riječ dajem drvarskom župniku.

Kada uronim u dubine... odlutam iza zrcala svijesti susrećem sebe i moje zrcaljenje u podsvjesti.... svoj već proživljeni život, svoja sjećanja, uspomene, osjećaje, osjećanja, svoje znanje i Ljubav...

Dlanovima joj donekle proširujem stidne usne i jezikom odlutam do nabreklog klitorisa.