Čisto zato jer je roditelj odraslija osoba od male bebe, te sam mora raditi na odnosu.

Smiju mi se i jedni i drugi.Mislim da smo svi zapravo djeca.Neki možda malo odraslija djeca..

zhiwot mi se mjenja iz dana u dan. to onak.. dosta. osjecham i widim da sam odgowornija i odraslija.. to mi se swiđa. al se splašim swoje starosti onak ponekad ne... lol.kak sam stara? ddd. xD

kad sam bila mala bila sam jako ozbiljna i razumna... bila sam odraslija od svih odraslih oko mene, i oni toga nisu bili svjesni ali su ipak svi odreda mislili da sam starija nego što jesam... jer bih se recimo odazivala pozivu u igru tek nakon što bih bila sigurna da sam skupljenim peticama unijela dovoljno reda, a potrebnu količinu nereda... znatnu... svaka četiri sata... jedino pročitanim knjigama... intraduševno,

... poželio sam nešto napisati danas, ali mi je glava bila nekako totalno prazna... niti najmanje naznake o čemu bi mogao... totalna bezidejnost... već duže u glavi imam ideju o postu koji bi govorio o meni kao lošoj osobi, gdje bi izbacio sve one neke loše stvari, kritiku sebe, ali ne znam kako to uopće započeti na neki pametan način... i onda se dogodilo jedno iznenađenje... mail koji mi je razvukao osmijeh, ali i probudio neka razmišljanja... i zato te loše stvari ostavljam nekoj drugoj prilici: -)) moja bivša djevojka je bila strašno nezadovoljna svojim faksom (nije mail bio od nje, ali ovo mi dođe kao neki uvod)... stalno mi je trubila o težini tih ispita, broju stranica knjige, nepravednim profesorima... moja reakcija je uvijek bila prilično loša i blesava, jer bi ja konstatirao da si je ona sama izabrala taj faks, pa sad valjda mora izdržati, znati se nositi sa svojom odlukom... naravno, ona se uvijek vadila na to da nije ona mogla znati da je to tako, međutim i ja sam išao na težak faks (ali sa ipak poštenim profesorima) i kad sam ga upisivao prilično sam dobro znao kakvo me " sranje " očekuje... i bilo mi je ponekad stvarno teško, ali nosio sam se s tim nekako, ponekad bolje, a ponekad lošije...... e sad, kako danas gledam na svijet i život, malo mi je žao da sam bio tako nekako ograničen u glavi, jer zašto mi nikad nije palo na pamet da bi mogao probati studirati i negdje izvan lijepe nam zemljice... ma znam i odgovor... zato jer bi to bilo još teže... možda i ne toliko sa aspekta težine ispita ili zahtjevnosti neke tako znanstvene discipline kojom bi se bavio (kako ovo pametno zvuči), nego uopće dovesti se u poziciju da upadnem tako negdje, izboriti neku stipendiju, financijski to sve podnijeti u obitelji, sve su to valjda bili tako visoki zidovi da nisam ni pomišljao da li ih je moguće prijeći... to je sve bilo nešto daleko i nedostižno i za neke druge ljude... danas mi se stvari ne čine tako nedostižnima... žao mi je i da sam ko klinac bio toliko zajeban da nisam htio trenirati plivanje ili tenis, na što su me starci pokušavali nagovoriti, a danas mi je takvo zadovoljstvo otići na bazen ili se ispuhat na tenisu... ponekad loše procjenim neku situaciju, ne riskiram, a uvijek sam najljepše stvari doživljavao kad bi skrenuo s nekog utabanog puta... i zapravo se divim toj jednoj dragoj djevojci... jer tako je mlada, a živi puno hrabrije od mene... i ovih je dana tužna jer mora otići, daleko, preko bare, na faks, daleko od svoje obitelji i prijatelja, ali svejedno, na kraju priče će znati puno više toga nego ja i proći će puno više toga nego ja... a i već sad je odraslija od mene: -))... i moći će biti ponosna što se sa svojim talentom izborila za takvu priliku i što je imala hrabrosti iskoristiti je... a da mi fali, fali mi: -))... planiram opet neko mini putovanje uskoro, nadam se da ću uspjeti... i ipak sam smislio jednu želju za ovu godinu: želim putovati... volim putovanja... volim upoznavati ljude i krajeve koji su drukčiji od ovih koje ugledaš svako jutro kad se probudiš... jer iako ti je ono tvoje uvijek najdraže, upoznavanjem i prihvaćanjem različitosti možeš postati samo bolja osoba... moja najdraža izreka koju sam jednom već spomenuo kaže da granice nisu stvarne, one postoje samo u ljudskim glavama... volio bih da moje s vremenom potpuno nestanu...

Kod nas se na operaciju upućuju svi: gluhorođena odraslija djeca, odrasli gluhorođeni, čak i nagluhi, kojima se time uništava preostali sluh.

Pjevačica i voditeljica Martina Vrbos nedavno je, uz promijenjen režim prehrane i puno vježbanja, skinula 30 kilograma i od slatke debeljuce postala prava mala zavodnica. Ja sam se uvijek osjećala dobro u svojoj koži, ali bilo bi žalosno da sam ostala na nivou 17 - godišnjakinje jer sam sad ipak odraslija.

O, Bože dragi, zar je ovo moguće, ma znam da je moguće, ali stvarno me rasplakalo i užasnulo.Pa draga Valerija, nastoj nekako sad kad su djeca odraslija imati malo mira, nikad nije kasno dok je čovjek živ.U prošlosti ne možemo ništa promijeniti, ali moramo se truditi da popravimo sadašnjost i budućnost Puno sreće

Giana Sisters: Twisted Dreams (u nastavku GSTD) igrača stavlja u ulogu Giane koja je za razliku od originala odraslija, smjestit ćemo je u neke tinejdžerske godine.

haha.. ovo ti zvuci kao sastav iz 8 - og razreda. primoz je bio odusevljen.60 tak osoba, svi vazni... joj covjek bi rekao da si odraslija pametnija, vidim nista od toga.. nebudi snob i tako uobrazena i ne glumataj (google 02.12.2008., 08:50:45)

Jesam li odrasla ili ne ne znam, ali mislim da sam odraslija.

Doista, čini se puno zrelija, mudrija i odraslija.

Trezia je nova, prilično odraslija ulaznica u svijet Subarua, razvijena je u kooperaciji s Toyotom i izvrsno je rješenje za mobilnu urbanu obitelj.

Zadatke možete prilagoditi sposobnostima članova kućanstva (dok odraslija djeca mogu pomoći usisavati, dijete od 3 godine može pospremiti svoje igračke).

Bila sam prilično povučena i često sam pokušavala biti odraslija nego što sam bila.

- primjer: razvijati zajedničku aktivnost pri kojoj će svi uživati (kad su djeca bila mala zajedno ste se igrali, pričali priče, a sada kada su odraslija, zajedno pjevamo, čitamo, kuhamo, igramo šah, hranimo psa, idemo u kupovinu, dogovaramo se oko nekih pitanja, pitamo ih za mišljenje i sl.)

Nameću mi se pitanja: Svećenicima dolaze odraslija djeca.

Prvih nekoliko redova rade vještiji ukućani, a one pri kraju manje vješti, pa i odraslija djeca.

Postoji li zaista mogućnost da sam u ovih par godina uspjela postati odraslija i zrelija?

Pokušavala se prilagoditi, makar je imala osjećaj da je odraslija od vršnjaka.

Sada kada sam odraslija, bolje znam cijeniti darove i sve što dobijem.

Kada ne bi bilo zidarskog posla, muškarci bi se uključivali i u poljoprivredne radove koje su ljeti uglavnom obavljale žene, stariji ljudi i odraslija djeca.

dobar dan svima.... keksić, čitam sve ovo što si pisala jutros.. osjećam da ti je jako teško.. onaj kojeg voliš napravio je taj veliki korak, ono što si željela svo ovo vrijeme, i spreman je čekati da i ti odlučiš što ćeš.. a tebe sad proganja grižnja savjesti prema mužu... da, znam, puno je godina iza vas, ali zar je zaista dovoljan taj osjećaj dužnosti da živiš dalje s njim? ne, ne može bit.. barem ja mislim da nije.. jer ako iz sažaljenja ostaneš tu gdje jesi-što je onda s tobom? s onim da si konačno to što jesi? s nekim koga voliš iz razloga koji su tebi važni i dragocjeni, ane zato što misliš da mu to duguješ.. da, M je bio uz tebe i davao ti kroz godine ono što nisi imala prije.. i to je nešto zbog čega ćeš mu uvijek, od srca moći reći hvala.. ali i ti više nisi ona koja si nekad bila... mene su cure jučer pitale, kada sam napisala da sam konačno s NJIM ono što jesam, pitale zašto to nisam bila prije... teško je dati odgovor na to.. prije sam bila neka druga ja, a godine su me promijenile i donijele neke nove želje, snove, potrebe... više nije dovoljno... nije to nezahvalnost, sebičnost, ne.. to sam samo druga ja, odraslija, starija, jednostavno drugačija.. i za ono što sam prije mislila da mora biti tako kako je, sada osjećam da nije dovoljno... svi smo mi danas to što jesmo zbog svih onih stvari, ljudi, događaja koji su nas mijenjali, oblikovali, i mislim da nije sramota priznati da nismo isti kakvi smo bili prije 3,5,10 godina.. ne vjerujem u brak iz sažaljenja, navike, osjećaja dužnosti, iako je većina nas često sklona raditi upravo to... ali agonija će postati sve veća.. i za tebe, i za M.. neki će mi možda reći-aha, malo ti je bilo dosadno, pa ti je trebalo nešto da te prodrma, i sad misliš-to je to, to je ono što hoću... ne, ja sam samo sada zaista po prvi put to što želim biti.. bet opravdavanja, bez straha...

Moram je pohvaliti da stvarno rijetko šizi u zadnje vrijeme, gledam je svaki dan i sve mi je odraslija, još ima samo tragova one bebe u njoj kakva je bila.

Potonje lakše prebole odraslija djeca, jer ona prepoznaju agresiju...

Golobrada djeca su pokazala kako su odraslija od ljudi moje generacije. (I.

dobar video pravedni, istina..:))) svakako je ' tajna ' upravo u tom da se opusti u glavi, iskljuci svjesno. s obzirom da se cure mogu seksat ' bez toga da su potpuno fokusirane, stvarno ne znam jel ' momcima lakse, ili su prinudjeni savladat ' tehniku ranije, al ' bi se zdravo seljacki (na prvi pogled;) moglo reci da se vise krvi sjuri di bi trebalo, pa se svjesni dio mozga jednostavnije iskljuci. takodjer se (citajuci raznorazne savjete) lijepo vidi da je svaka iznasla svoj nacin da se opusti, no koliko god se klele u tehnike ispada da svaka zena nadje neki drugaciji, eksperimentiranje svakako pomaze da se otkrije, razmisljanje odmaze. kao primjerak koji je fejkao godinama, moram dometnut ' samo da mi nije zao zbog tog. jako su me iscrpljivali razgovori o neorgazmicnom koitusu i forsiranje akcije da se orgazam postigne, a ono sto je falilo nije bio stil vec moj interes prema tipu. meni nije vazna tehnika, narocito sudeci po tom na koje sve nacine si mogu orgazam sama priustit ', vec se nisam mogla prepustiti, bez rezerve, nekom kome, na bilo kojem nivou, nalazim zamjerke. to se poklapa sa tezama da je seks bolji sto je zena odraslija.

Kad sam već bila odraslija, smjela sam do određenoga vremena navečer ostati na plesu.

imamo ' odraslija ' i ' neodraslija ' društva... to vidimo po političkim zbivanjima zadnjih godina

Možda je samo odraslija, a možda je njezin suprug imao itekakav utjecaj.