Još od dječje dobi znali bismo da, kad nekome dajemo prednost u nekim poslovima koje svi moramo obaviti, da je to zato što ta osoba ima posebne potrebe i od malena smo naučeni da to razumijemo i poštujemo, kaže glumica u intervjuu koji je dala 2006. To je teško za shvatiti kad si mali, ali, kako odrastaš, shvaćaš kako je lijepo misliti i na druge.

Mislim da si ipak jako mlad i da, kao i mnogi što su prošli, odrastaš, razmišljaš, ispitivaš, filozofiraš, o životu, o ljubavi, o nedostižnim prelijepim savršenim djevama, o Romeu i Julietti, o " ljubavi ili smrti ".

Seksualna orijentacija se ne prodaje na tržnici da si možeš uzeti koju želiš, s njom se rađaš, odrastaš, živiš i umireš.

ja to zovem evolucija u različitim smjerovima. kako odrastaš/sazrijevaš uviđas da ona druga strana nema razumjevanja kao ni ti za njegove poglede, razmisljanja........ jednostavno sve ono sto nas je s 20 - 25 spajalo razvodnilo se, nestalo preraslo u nesto drugo ali različito obojima

Nakon što polako odrastaš, i više nisi ona djevojčica koja je znala prije spavanja često odlutati u svoj mali svijet stvoren samo za sebe, i koja sada zna da bajke više ne postoje, da život nije tako ružičast kao što ga svi zamišljamo, ali i dalje vjeruješ u čuda.U ono nešto što može nadići sve ostalo, pa makar to bilo i nemoguće.Lijepo je maštati, pa čak i vjerovati u takvo što.

Mislio sam da kako odrastaš (da ne kažem stariš) ideš u dubinu, u " kult " a ne na ovo...

Kao majka, nisam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.

Fran Zamaklar lijepo i razložno govori o svojoj vezanosti za sport, zašto mu je važan, zašto voli sport s kojim se smiješ i plačeš, odrastaš i zaljubljuješ.

Pišem ti ovo danas, dok još ne postojiš, dok te ljubim u mislima, dok razmišljam o tome kako ću uživati gledajuć kako odrastaš.

Sjećam se da sam u Vukomercu bila prava faca kakve sam psovke znala i što sam se sve znala igrati, a onda i kada je trebalo braniti nekoga od svojih... takve stvari samo na selu naučiš... i na kraju... kako odrastaš osjećaš da ih moraš ostaviti iza sebe... zaboraviti... i ponašati se kao prava djevojčica...

Al tako ti je to moj @barti kad si rođen, odrastaš i živiš u jednom crvenom gradu kakavi su nekoć bili Mostar, Sarajevo i Vukovar (ujedno i najviše razoreni gradovi).

Prva je priča o odrastanju i sazrijevanju u nevelikom gradu, stjecajem okolnosti - Karlovcu, iako je prikaz toga grada - jako velikoga kad si dijete, a sve manjega kako odrastaš - poprilično univerzalan, bez obzira na neizbježne njegove rijeke, poneke imenovane ulice i zgrade s pedigreom.

" Kada odrastaš naginješ tome da ti se priča da je svijet takav kakav jest i da je tvoj život samo to da živiš svoj život unutar tog svijeta.

Kada se javnosti obratio Donald Fucillo, čovjek koji je počinio bigamiju oženivši Jackovu biološku majku, tvrdeći da nikada nije nijekao očinstvo te je ponudio DNK analizu, Jack ju je bez razmišljanja odbio rečenicom: Otac je onaj tko ti pomaže dok odrastaš, a ne netko tko ima iste spirale u genskom kodu.

Učiš što smiješ, što ne smiješ i kako to postići, te odrastaš s manje problema u zrelu i odgovornu osobu.

Ovakva veza od samo godinu dana nije sudbinska, ne definira te suštinski, ti se još tražiš, odrastaš.

mentalna socijalizacija... ispuni pustinju pozitivnim slikama iz nad-ja, kakvo su roditelji gradili u tebi kada su te najviše mazili i pazili i savjetovali. tom ljubavlju naglo rastopiš i pregoriš pijesak u pustinji i ona postaje tvoj prekrasni stakleni grad u kojem odrastaš kao žena, KAO ŽENA, a kao takvu te nitko neće moći izvozati. to je to. zapamti to. daklem, nisi jako samo u vezi, ili novoj vezi, ili učenju ili poslu i potrazi za novim avanturama.

" Otac je osoba koja ti pomaže dok odrastaš, a ne netko tko ima iste spirale u genskom kodu ", objasnio je.

Sama nisi sa sobom na čisto je li svijet tek igračka ili odrastaš u nekom filmu što traje bez prestanka.

Jebi ga, kako odrastaš, jednostavno shvatiš da nije sve isto.

- Nekoliko dana pratile su me televizijske ekipe koje su o meni radile prilog, a to ti uistinu ne treba dok odrastaš.

Otvorim oči, opet tama. gdje sam?. ne dobijem odgovor. - tko si ti? - tvoj život - što mi se događa? nepoznato biće mi odgovara: odrastaš, samo odrastaš. zar me takav život čeka?. o Bože, tko sam ja?

Nisam te mogla takvog gledati, da odrastaš s jednim okom.

Život se jednostavno događa, odrastaš, seliš se; a možda jednostavno te kuće danas više nema na tom mjestu.

sunce moje, takvih cura i curica kakva si ti imade po zagrebu ko bijelog graha... upišu faks i onda se zalete bezveze, zbog neke psiho-konverzije.... jer si napeta zbog novog grada, poradi učenja, ispita koje nisi dala, love koje starci ne šalju dovoljno i onda dakle radiš konverziju... uhvatiš se za nešto i nekoga fiksno, fiksnom idejom i tako kompenziraš sve druge propuste... JER VIDIMO SVI, TI SI SUPER, A NJEGOVA JE ŽENA NEMOĆNA JADNICA I NIŠTARIJA... OH, OD SVAKE SAM CURE TO SLUŠAL U ZAGREBU, KAK SU ŽENE NJIHOVIH ŠVALERA MIZERIJE I NESPOSOBNE DA ŽIVE I ODGOJE DJECU, a da ćeš sve napraviti da joj i dalje život zagorčaš, to je jasno i bolje da se učenja prihvatiš ili posal, jer u hrvatskoj je stanje loše zato jer su vam političke mule nasugerirale da je loše, a zapravo posla ima ko u priči, ako znaš i hoćeš delat, i na kraju - razvij taj posao bogovski, tko kaže da moraš mutaviti i muljaviti sa ovim korumpiranim pseudokapitalističkim strvinama... ALI NI SEBI NI NJEMU NEMREŠ POMOĆI AKO PRIJE TOGA NE DONESEŠ POSLODAVCU LIJEPU DIPLOMU, pa si razmisli o tome... sada te on fino uljuljkava u čaroliju veze, pažnje i vjerojatno dosta solidnog seksa, ali vjeruj - SVAKI ZAGREBAČKI DEČKO TO ZNA NAPRAVITI I TO JE PROŠAO, nije to sedmo nebo i niti je špansko selo, draga ženo. veze u kojima se na taj način lomilo nečiju bračnu zajednicu uglavnom propadnu, kad dozreliš shvatit ćeš da je on jedan od tisuća takvih, sad to ne vidiš i sad ti je on nekakva amplifikacijska psiho-veza sa zagrebom ili gdje već jesi, jer ti dakle pojačava osjećaje i osjećaj pripadanja, što si bila izgubila kada si došla na studij, ne? posebno je to efektno ako je čovjek purgar, domaći frajer. ali sve je to privremeno. osim toga, da te voli do kraja i želi, zar ne bi već sve napravio da bude tvoj, uključujući i zaradu? ti si mala gorda i bistra oštrokondža koja je u ratu sa suprugom jednog muškarca i na taj način odrastaš, radiš samoj sebi adult-inicijaciju, postaješ velika žena, postaješ eto nečija, PRIPADAŠ. pripadni literaturi, pripadni edukativno profesorima sa faksa, pripadni magisteriju ili doktoratu, a onda da vidiš koliko ćeš ih imati za biranje. s druge strane, i tvoj švaler ima dosta kompleksa i jasno da sad cvate, posebno kada vidi kako se trudiš i jadaš.

Mislim da ti jednostavno još odrastaš i imaš turbulenciju emocija, kakvu smo svi imali, manje ili više izraženu.

Možda to nekome zvuči pomalo nezanimljivo i očito, ali želim naglasiti kako je još kako bitno u kakvom okruženju odrastaš i kako vam netko blizak prenosi sve čari svojeg zanimanja.

Kad odrastaš u sredini gdje je sport stil života, ni propuštene ekskurzije ni život bez izlazaka ne doživljavaš kao odricanje.

Problem je kako ostati umjetnikom dok odrastaš.

Čitav život odrastaš uz neku glazbu i teško je da se ona ne osjeti u tvom autorskom radu.