Jorgis Nikoloudis, poput brodolomnika koji se plodova dvadeset i dviju godina svojih lutanja drži još samo s pomoću mape skrivene u monaškom pojasu, spontano polazi prema franjevačkom samostanu na Visovcu - iz kojega je godinama dobivao upute i plaću - ili prema manastiru Krka?... gdje bi, kao grčko-pravoslavni redovnik, mogao naći privremeno utočište; tijekom tjedna putovanja Dalmacijom opustošenom mletačko-turskim ratom susreće žene i muškarce raznolikih sudbina - s odrazima u njihovim neobičnim snovima, koje im tumači, ocrtavajući svojim riječima imaginarne krajolike kojima tumaraju njihove duše - te se prisjeća događaja u svom životu obilježenom teškim izazovima tijelu i duši, savjesti i razumu.