u subotu su se navukli oblaci i slutilo je na kisu pa smo se odlucili prebaciti na ravni dabar. posto ni tamo nismo nikad bili, racunali smo na klacka i njegove upute. uz malo telefonskih konzultacija, nasli smo se s zrinkom, klackom, duksijem i karolinom na dabrovima. bili su i robert verem njegova zena (ime?). marko i ja smo te totalno odusevili i odlucili ostati naredna 2 dana. (ostatak ekipe je planirao isti dan produziti za paklenicu.) prikupili smo informacije (i vodic) i nadobudno se zaputili u velebit express. trebalo nam je skoro 2 sata da nadjemo smjer, sto me je poprilicno iscrpilo. uglavnom, martinovic je vodio kroz sve duzine tog stvarno prekrasnog smjera. prava uzivancija. on je prosao sve slobodno. ja sam a0 u jednoj (za mene) zajebanoj prijecnici. popodne smo usli u jos jedan lagani i kratki smjer cije ime ne znam. prespavali smo u domu i u nedjelju usli u singing in the rain. sad se vec puno bolje snalazimo pod stijenom i dostup nije ni blizu tako iscrpljujuc. opet vodi martinovic, sve prolazi slobodno. ja idem za njim i divim mu se. u 2 detalja ne mogu ni mrdnuti bez navlacenja za komplet. penjanje je totalna uzivancija. za razliku od subote, kad se puno ljudi penjalo, u nedjelju smo marko i ja bili jedini penjaci u kukovima oko doma. jos uvijek se jezim od gusta kad se sjetim di smo bili i sta smo radili.