Å to bi rekao onaj panonski mornar Balašević« I pijevcu vrijeme ide »- ali, k vragu ⠀ to su još uvijek naši pijevci, malo ofucani, malo hrču, malo im se zaokruglio trbuščić ⠀ ali njima se ukucimo uvečer i s njima se proveselimo ⠀ makar povremeno.

Politički ofucani Stipe Mesić, kao pokvarena gramofonska ploča, neprekidno ponavlja da je najveća Gotovinina greška u tome što nije želio razgovarati sa Haškim tužiteljstvom.

Tek ponekad, izvadit cemo iz kutije s dna ormara vec ofucani flajer, isto tako ofucanu majicu, poslušati izlizanu snimku starog DeepFM-a i možda doživjeti na djelic sekunde atmosferu Under City Ravea.

Posvuda odvaljeni rubnici, smrskani beton, popucali kamen, ofucani rubovi, izrovani asfalt, duboke brazgotine kuda je prošla ralica, pukotine i rupe koje su i prije postojale, sada su, vidljivo je pod proljetnim suncem - još dublje, još veće i još opasnije.

Katkad jednostavno stari i ofucani papir zaslužuje jedino biti bačen koš za smeće gdje mu je i mjesto..

nista se tu nije isfucalo. isfucao se samo ljudski pogled koji je uredjen po tablodima, drustvenim modama i svim ostalim sranjima koji su napisali jedan dan clanak: " ljubav se isfucala " a sve mase su to nasiroko odmah pocele ponavljati ko papige bez da su opce razmislili koliko osnove ima ono sto je napisano. ja zbilja toga puno volim, i po tvojoj definiciji i pogledima drago mi je sto spadam u ofucani dio, ali to me nece sprijeciti da i dalje kad imam prilike kad sam na planini " poceskam " drvo rukom, stavim ruku oko njega ili mu pricam, to i dalje nece sprijeciti da i dalje vjerujem i trazim najbolje od ljudi, niti ce to i dalje sprijeciti da nekom kazem da ga volim ili obozavam, bila to zivotinja ili partnerica, rodbina ili prijatelji... nijedna rijec nije ofucana koliko je ofucana: " ja mrzim ": mig:

Molila sam tatu tisuću puta da mi je uredi, ali " kaj će ti taj stari ofucani kofer? ", pa sam odustala.

Kad ti netko na nacionalnoj televiziji kaže ' daj mi nešto mladenački ', to bi značilo da se nekakvi već pomalo ofucani ljudi nabacuju s već milijun puta prožvakanim pošalicama koje kao šatro izgovaraju u nekom našem uličnom žargonu.

Alisa, malo strpljenja.... negdje blizu je vjerojatno netko, tko će ti ispuniti dušu... (Iskusnjak ofucani 26.08.2008., 13:03:17)

Ofucani mačak beskućnik koji cijelu noć prevrće kante za smeće.

Malo neka idu zabavljati i arapsko pućanstvo, možda neki stari ofucani vizir ih pokupi u svoj harem.

uglavnom, tak sam proveo vikend. i pogledo sam collateral. onaj tom kruz bolje da se nije farabao u sijedo jer izgleda ko ofucani gej-japi koji je iz esteckih razloga dobio pedalu u banki sperme gdje je vodio kartoteku. al je svejedno japi: D žasu. jebeni kriminal. sjedi tom kruz mogo bi ga sanjat. a i ona odvjetnica je mogla bit neka zgodnija pička.

Sve se zgražaju nad tom Dorom i seru po njoj a svi gledaju i komentiraju; pa kad ništa ne valja, nitko se nije dobro obukao ni otpjevao, svi su vam ili stari i ofucani ili za prvi pljesak onda ne kužim zašto to svi gledaju??

Začitavanje: ' Ofucani holivudski film '

Stari smeđi, ofucani sako i leptir mašna bili su njegov trademark.

.. gledam eurosong ovo kao polufinale il šta je već i sad pjeva neka ženska sva u bijelom predstavnica ISLANDA... ko sad gleda zna kak ona pjeva, ko neko djete ((((ovčica božja-kak bi reko naš župo))) ima glas-kričav, šaren i smiješan... a ovaj moj naslov "... o maj gad... ohoo " sam napisala jer je taman to ONA pjevala u pjesmi... ma priznajte da je the best SEVE.. i njena ŠTIKLA... paz ti to " MOJA ŠTIKLA "... a jeste vidli one neke luĐAke (((am su sori))) iz finske... bljak.. zamislite kak su ih najavili " svim majkama: ak im djeca ne idu spavat da znaju zbog čega... hahah " - ak oni pobjedi... namaskiranne budale... super mi je bjelorusija, ukrajina, monako, makedonija, nizozemska// super 3 curke))), a najbolji su mi lithuania (((koji govore u pjesmi da su pobijednici europe-kul su svi u crnom))))).. a bosna s harijem mi je nekak oftužna i ofucani.. a ovi iz poljske su mi čudesni ljudofi iz kksk.. sladak mi je predstavnik iz RAŠE ((ubiti presladak)), a TURKEY s njenom pjeSmom a " šu la superstar " mi je presmišna al mi je ženska koja pjeva kul jer me podsjeća svojim izgledom na GWEN STEFANI.. baš su svi nekak OTKvAČENO nabrijani, a ovo njihovo odbrojavanje me živcira, pa nije nova.. ja sad papam čoklit milku i gledam i tu se uživila u pisanje a u školi po ko običaju RULA dosada,, juče onaj kros Vijačkička ((fren. iz raz.))) bila 4.. super je ona a Dino ((frend iz raz. i novi učenik))) bio treci... a bilo je jako puno ljudi i dječurlije iz Slavonskog Broda, Ivankova, Semeljaca, Briješca, Osijeka, i dr. kraja Čepina... i tak... ovaj dečko iz 8. raz (((ne znam odakle je))) bio 1. i prolazi on kasnije kraj nas a lela njemu (((nama))): ak ovaj idi u 8. r. onda sam ja papa i. p. 5.. a on pogleda... a stvarno izgleda puno stariji, inače su se Ivona i Krešo pomirili i ivona puca od sreće, a njih dvoje me više živciraku prvo se posvađaju pa se pomire i tak non-stop.. za tjedan dana (((tj. u petak))) kod nas DAN škole i ne idmo u šk. jeeeea a u srijedu ja DEŽURAM... jeaaaaaa... ajd bok.. odo ja papat milku i gledat i spit i odo pa-pa - -

No onda su odlučili pretapecirati ofucani trosjed i dogovorili se da više neće psu da se penje po njemu.

Svaki od 8 prolaza nudi nešto drugo (pri čemu mi se čini da su graffiti uz samu tramvajsku stanicu, koliko god već pomalo stari i ofucani, ipak najzanimljiviji) i šteta je prolaziti tim dijelom grada a ne baciti pogled na njih.

Neki samo hodaju ulicama grada u kasnim noćnim satima, teturajući uz bocu piva u ruci, bazde po alkoholu, ofucani, izgubljeni u ovom svijetu, ne znajući ni sami odakle su došli, ni kamo da krenu...

polazište pretpostavljam - ofucani Newtonov kauzalni determinizam.

Ona tijesna prugasta odijelca, roza kravate, šminkerske očale, dubok glas i ofucani vicevi - grrrrrrrr No izliječila sam se kad je dobio podbradak.

Kakav je on to stilist, kad njegova glavna protagonistica Indira izgleda kao ofucani transvestit.. Kaj nebi on trebao ženi savjetovati da nemre nositi dopičnjake kad ima nogu ko fudbaler..

Paralelno s Domovinskim ratom razvijala se i demokracija, ali na žalost stari partizani i ofucani komunisti ne poznaju taj termin, pa u onom stilu kako ih je učila partija nastavljaju pljačkat napaćenu Hrvatsku.

Meni je ovo prestrašno.Ništa s ničim ne ide, kosa neuredna, čarape na hero, ofucani sintetički šos sa širokom lastikom, šljokasta majica na vunu, ja stvarno ne vidim što je tu dobro.Totalno neukusno i neprimjereno.

Ofucani starac nije imao potomaka - Novi vrli svijet je trebao biti ispisan u drugom izdanju.

Taj ofucani dišpet, eto to je nogomet.

Stvarno 90 posto medija postalo je ofucani privjesak vojno-korporativne propagande, nebuloze fotošopirane u podrumu nekog ureda u Pentagonu postaju udarna vijest u dnevnicima prikaži cijeli komentar

Na glavi joj crna marama, obučena u crni, ofucani džemper i donji dio tko zna čije trenirke.

Zaista, repovi su im postali jadni, izgriženi, ofucani.

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.