kako samo pravi zagrljaj od prave osobe uz prave rijeci moze puno znaciti... i gledati kako se dani, kako se lampe na ulici gase, a dan preuzima noc... oblaci iznad pantovcaka su plavo-ruzicasti, jednostavno nevjerojatno. ptice urlaju, pijetlovi se oglasavaju, cujem Bubija kako sece po kucici i namjesta se u povoljniji polozaj za nastavak drijemanja... ponekad se zapitam zasto mi to sve moramo zakomplicirati, zasto jednostavno ne pogledamo grad i kazemo " vidi kako maleno izgleda, kako je svijetao i zanimljiv ", a kada se vratimo u njega shvatiti kako smo maleni i beznacajni, ali sto sve kao tako mali, mali mozamo uciniti. neopisivo puno. samo jedna lijepa rijec kada ti je potrebna, i imas osjecaj da ti je netko poklonio svijet. suncev sustav. univerzum. sam raj.