Tišinu narušava samo kamenje što se stalno kotrlja s ogoljelog brda.

Nataša Govedić U glumi koja rastače rampu ima mnogo toga poželjno besramnog i zahtjevno nečuvenog: to je sram gole kože, ogoljelog života, bilježi Grotowski 1972. u tekstu Swieto U ovom tekstu želim pisati o dvije vrlo različite glumačke osobnosti i dva različita istraživanja nesigurnosti.

U glumi koja rastače rampu ima mnogo toga poželjno besramnog i zahtjevno nečuvenog: to je sram gole kože, ogoljelog života, bilježi Grotowski 1972. u tekstu Swieto.

Laurel Halo Quarantine (Hyperdub) Debitantski album Laurel Halo predstavlja spoj ogoljelog, sirovog i počesto nesavršenog vokalnog izričaja s dubokom elektronskom zvučnom slikom, koja svojom monumentalnošću predstavlja direktnu opreku ranjivoj prirodi vokala.

Kada dospješe do vrha ogoljelog brežuljka, čovjeka pribiše na trupce složene u križ i uzvisiše ga da ondje umre.

Protais, Notre Dammea i drugih pogleda na grad, s oblacima što nose kišu s morskih strana i s nekom rustičnošću još ogoljelog drveća ranim proljetnih dana.

Naglo se zaustavio bez nekog reda, usred ogoljelog proplanka, pogledao me bistrim očima i privukao sebi.

Kamena pustinja je početnu impresiju ogoljelog krša, istaknutu još u 18. stoljeću, razvila u industrijski šlager koji je opravdao velike zahvate u prirodu.

Vegetaciju uglavnom čine degradirane šume alepskog bora i hrasta crnike sa svim prijelaznim oblicima, od viših oblika šume, preko visokih i niskih makija do gariga i ogoljelog kamenjara.

Pripomena: Ovu nastavnu jedinicu izvodimo u zimskim mjesecima zbog pristupa čnosti motiva - ogoljelog drveća vidljivog kroz prozor učionice, i čestih vjetrova i kiša.

Sve je to raspoređeno po zidnim površinama toga prostora (osim pisama) na način koji promišljeno gradi atmosferu tihog, ogoljelog hrama, a kada se po toj prostranoj prostoriji šeće gotovo sam, izložena djela u imalo senzibilnog promatrača bude iskreno poštovanje i doslovno prepuštanje njihovoj asocijativnoj magiji.

Već sam naveo u jednom pasusu (mislim bartimeju) gdje Yogananda govori o kraju yogijskog puta gdje yogin, kostura ogoljelog od pohotljivog mesa (ovo obuhvća sve, a ne samo seks) stoji gol pred ljudima i Stvoriteljem.

Razjaren ko ' bik rasturam sivu svakodnevnicu lomeći dane U svjetlo i noći bježeći jutrima ispod blještavog mjeseca Konopcima čvorom vežem vrijeme što nemilo broji sekunde Gazim bosonogim tabanima vrhove svitanja pucajući u dan Ne priznajući sunce što najvljuje produžetak vremena starosti Žuljav je i tegobno krvav ponekad bez ikakvog smisla i nadanja Ali ga nekim čudom mazohizma volim ogoljelog dugo živjeti One kratke radosti užitka i sreće kad jabuku od voljene primaš Zagrizeš željom u milinu slatkosti ko ' obraz da joj diraš rumeni Usnama po koži klizneš zavodljivim pogledom u oči je gledaš Dok ona se stidljivo skuplja u strasnu čežnju da te za vrat ugrize Mučiš se svakodnevno za koricu kruha ali je rado s obitelji dijeliš Do zadnje mrvice raspodjeliš i žedne ih napojiš nektarom sreće Njihova radost je i tvoja radost i melješ sve tuge i boli u žrvanj U šaku stišćeš pesnicom se boriš za njihov bitak u vremenu Ogrebotinama stružeš rane i ližeš ih ko ranjena zvjer u šumi I volim taj život borbe i davanja uzimanja i trošenja za osmijeh Kada se jato letenjem rasprži putovima beskrajnog plavetnila neba Tražeći svoj vjetar života ostajem sam grijati svoje gnijezdo Želim žestinom zaustaviti vrijeme ugrizom zubi u jabuku sočnu Živjeti sokovima na usnama nekim grijati se na grudima toplim Vrijeme polomiti u curenju pješčanika godina što klize prstima Stati na rub svemira prkoseći smrti i nestajanju oka pogleda I unatoč svemu iz početka uživati u sljednicima mojim ali novim radostima života nježnostima zagrljajima i poljupcima Zdravko Odorčić

Istovremeno predstava pokazuje sliku ogoljelog društva razapetog između želja i društvenih normi, u kojoj svi društveni slojevi gube socijalne razlike u krevetu gdje su jednako opsjednuti seksom i nevjerni.

Područje Parka prirode Telašćica je područje bogato suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.

A kapi jesenje kiše postajale su sve veće i veće, sve gušće i gušće, potmulo sve jače udarajući i prodirući do ogoljelog mesa, ne još dalje, do kosti.

Tebe bez maske, tebe ogoljelog, tebe i tvoju dušu koja Mu se neprestano predaje.

Upotreba crno-bijele slike naglašava kategoričnost i smješta ovaj rad u neku vrstu " trash " proizvodnje namjerno apostrofirajući karakter ogoljelog pejzaža.

Prvo mjesto koje vas očekuje nakon fantastično ogoljelog kamenjara Mišnjaka i glavne trajektne luke za otok Rab, razvučeno je najužim dijelom otoka.

Njemu bi naše uvjeravanje da ćemo s toga ogoljelog stabla uskoro ubirati plodove zvučalo fantastično i nestvarno.

Griffitha za kompaniju Biograph, ne možete, a da se ne prisjetite ogoljelog polja koje očajni seljak prijelazi kako bi preorao svoju zemlju u antikapitalističkom klasiku A Corner in Wheat (1909.).

Neka nevidljiva nit puna magneta vuče sve jače i jače preko livada, procjepa i vrtača, ogoljelog krša pa sve do padina Velebita.

NA JALOVOM TRONU nikada nisam izrekao onu otrcanu riječ " volim " želio sam da ljubav se moja dodirom osjeti tebi sam jedinoj izgovarao tišinom volim te a izdala si sva moja nadanja i noćne snove prevarila si moje srce i moju poklonjenu dušu ogoljelog probola srebrom za ukras grabežljivcima srca ovako ranjenog dala si bijesnima da me golog izjedu skriveno dodiruješ drugom kralju žezlo smiješkom kraljice penjući se tako na tron jalovog pobjednik 9. NIJE ZA TEBE VIŠE KLOŠAR upijala si svaki stih što pisao sam noćima ispod vedrog neba suzom u očima gledala moje izmorene plave oči isčitavala si ljubav krijes sreće širila mi zjenicama učila se pjevati iz svoje dubine ptičjeg glasa pjesnikinju pronašla u sebi davno zaboravljenu i dugo tako školjkom bisera svom pjesniku svirala dok školjka se nije vremenom vjetra osušila naučila si valcer plesati otmjenom gosopodom nije više za tebe klošar što i dalje u parku grije klupu stihom

ako dobro pogledaš dodajući gorivo od čudne mašte u taj motor primisli i uobličenja ponijeti će te eksplozija i prašina točno iznad koncentričnog kruga ogoljelog drveća u središte kruga meteorske eksplozije tunguske stepe zemlja se tada pomaknula za tisućiti dio mikronećega kada je progutala poštu beskrajnog svemira uz određeni zaokret maštanja u ovoj hladnoj noći to isto možeš vidjeti

Ja jasno vidim ogoljelog čovjeka kroz uniformu koju on u stroju nosi, pa što god ta uniforma bila.

Postrojenim uniformama nema pomoći, no za goluždravog čovjeka ogoljelog pred samim sobom - vjerujem da uvijek ima nade.

Ponovo suočena s famoznim ogledalom... ' biraj boju ', rekla je tiho... ' evo, počinjem s lijevom stranom - neka bude plava '.. ' lijepo ', šapnula je... dodirnuvši površinu spirlanog ogledala uzimajući me za ruku, nestala je... a ja ubrzo izgubih stabilno tlo pod nogama i nađem se upravo tamo odakle je sve i počelo... u tamnoj komori s mrtvim tijelima i prokletim dušama što su mi se zapetljavale u kosu.. tek sada se sjetih zelene bočice koja je visila na lančiću oko vrata jer me mrak zaslijepio.. dodirnuh je, a ona je blještala i žarila toplinom i svjetlošću... Miriam je stajala meni s lijeva promatrajući.. zadovoljno klimne glavom.. ' sve u redu? nekako si mi bljedunjava... ' ' hoćeš mi reći što predstavlja ova prostorija? nekako me jeza hvata od nje... baš moramo ovdje biti? koja sam ja sretnica ', lagano se odmaknem frkćući sebi u bradu i sjednem na vlažnu zemlju... nađem pod prstima nekakav kamenčić i bacim ga u vodu, rijeku, jezero ili što li već... sada je izgledala mirno i tiho za razliku od prošlog puta.. nekako pristupačno, koliko je moglo biti.. ' ispružila je svoju mliječno-bijelu ruku i klimnula, podigoh se nespretno s poda.. osjetih svu težinu, nekakav teret, apatiju, bilo mi je svejedno... ponovo nesigurnost, ponovo koraci u nepoznato koje sam smatrala tuđima, koraci koji su vodili, negdje gdje nisam ni sama slutila... ubrzo se nalazismo kraj rijeke ispunjene tijelima, ostacima, zamućenom vodom preko koje je vodio most... šetale smo uzduž... pričala je... ni užasan prizor preda mnom i oko mene nije otklanjao moju pažnju s njezinih riječi... spomenula je i to da za ispavljenje grešaka nikada nije kasno, da to zapamtim... sva ona tijela koja su ležala, plutala, trzala se.. sva su ona dijelovi koje nesvijesno odbacih, koja mi nisu bila potrebna u nekom trenutku, a potrebna su itekako da budem cijelina... da budem ja... sjetih se jednog zimskog dana.. jednog ogoljelog stabla i jedne sjenovite pojave, izmaglicom uokvirenog lica, natečenog pod slanim kapljicama... obučenog u crno... vjetar je polako nosio list smočenog papira, zgužvanog... u susret je dolazio netko, netko također u crnome, netko tko je htio prići, zagrliti ju, reći da će sve biti u redu... prošao je... ona je podigla glavu i osjetila vrtoglavicu, pad, udarac o pod, bol u prsima... pala sam... iza zatvorenih kapaka promatrah kako jednom netko pruži ruku prema meni, a ja je ne primjetih... okrenuh se i nastavih nekim nepoznatim smjerom... svi prizori stapali su se jedni u druge.. samo prelazih iz jednog u drugi i sjećah se to jednom događalo... ' kako sam samo mogla previdjet da me jednom trebala i Ona, a ja sam bila na istom mjestu, ali u nekom drugom vremenu... kako nikada nisam primjećivla smješak upućen baš meni iza staklenog pogleda... oni su me trebali, a ja nisam bila dovoljno dobra ni željna pomaganja, dijeljenja ni davanja, bila sam samo ja i nitko više... ' toliko propuštenog, toliko toga za nadoknadit.. znala sam da se nešto promijenilo... znala sam jer sam stajala uz Miriam i osjećala svu snagu koju sam nekada trebala imati za utješiti, zagrliti, i reći da će sve biti u redu... napokon otvorih oči... cijela prostorija nekako se posvijetlila... nije bila bijela ali naginjala je ka bijelome... nije bilo tijela, nije bilo mulja, a most - da most-on se raspukao... oko njega bila je livada na kojoj sam kako mala lovila leptire i brala cvijeće... bio je i on-moj djed koji me čekao raširenih ruku... preskakivala sam stijene uz obalu, na omiljenom mjestu za kupanje, pljeskala rukama u valove, zatrpavala kule od pijeska, skrivala se pod pokrivačem kako bi prestrašila brata... bilo je vedro nebo s prpošnim malim oblacima i masa prijatelja koji su se nekako neodređeno smješkali-kao da nešto znaju.... bršljan je svjetlucao na starome zidu, on je bio najveličanstveniji... bršljan je uvijek bio moja najdraža biljka... sve je nekako uokvirivao, svemu je davao oblik... moja bočica oko vrata upijala je svu ljepotu koja je bujala iz danog trenutka... osjećala sam se tako ispunjeno... sve lijepo, što sam bila zaboravila da se događalo, sada je bilo preda mnom... ' oooo, pa sjećam se i ovoga... ah, kako me samo bilo sram....

Naime, područje " zelene " Bosne je područje unutrašnjeg krša, uglavnom trijaske starosti, koji je za razliku od venjskog " ogoljelog " krša prekriven mlađim nanosima i tlima.

Na jugozapadnoj obali otoka Raba nalazi se grad Barbat, prvo mjesto koje vas očekuje nakon ogoljelog kamenjara Mišnjaka.

Kako bi se sačuvao maksimalan broj borova na parceli, trodjelna sportska dvorana smještena je na prostor ogoljelog prostora starog igrališta.