Kora č am sun č anom stranom ulice, onakvom kakva ve ć dugo ni jedna ovog grada nije bila, onako kako kora č aju ljudi što raduju se ne č em ispred, koracima dužim no ina č e, žustrijim, tijelom što pomalo zaostaje za vremenom u kojem oni, koraci, ve ć jesu, mislima što daleko su ispred tog istog vremena, vremena koraka, jer sva radost nekog trenutka u njegovu je iš č ekivanju. (a beautiful lie) Ogoljenim vrhom prstiju što proviruju danas mnogo manje sramežljivo iz rukavica znanih kao one bez prstiju, ili one kakve nose besku ć nici u filmovima, u prolazu razvuč em dodir oblim uglom ku ć e, onakvim kakvim ih danas više ne rade, starom fasadom odoljelom dekadama vremena, bespomo ć nom pred momentima inspiracije vandalizma, odustalom i od borbe s vremenom, što jasno daje mi do znanja truse ć se pod mojim dodirom koji htio je, zapravo, izraziti ljubav.