Hvala za komentar i mišljenje... I ja se ponekad pitam zašto me više ne komentiraju, no bitno je da čitaju, a vjerujem i razmišljaju... Često se mojim postovima jednostavno nema što dodati:) Pa je to valjda razlog... Mene je fascinirao krasan i upečatljiv dio bajke Ivane Brlić Mažuranić - kada sin (to može biti svatko od nas...) doista ogrezne u svom zlu (pod gujinim utjecajem, kako to obično biva...) čak i " raspelo pade sa stijene ", kao dramaturški vrhunac, simbol najvećeg mogućeg zla... Palo mi je na pamet to povezati s 3. postajom mog " Križnog puta Križa " - 3. postaja - Križ Pada pod križem... A poruka naših biskupa mi se krasno nadovezala, zar i ta bajka ne pokazuje koliko je raspelo doista sastavni dio naše kulture i uljudbe, svi smo odrastali uz Priče iz davnine, i one žive tu negdje - duboko u nama.... A sve poruke naših biskupa su doista nadahnute, promišljene, poticajne, antologijske... Treba ih čitati, proučavati i - nasljedovati