U dobroj vjeri da će i dr. Okupacije doživjeti (ako već nije) čin preobraćenja i pokajanja, s ohrabrenjem sam se ogledao u materinskoj suzi istine o patnji i ponosu Vukovara i cijele zemlje, kristalno čistoj, u stihovima majke Kate Šoljić (1922. - 2008.), potresnoj tužaljci od 52 stiha u spomen četvorici sinova palih u vukovarskoj žrtvi za hrvatsku slobodu: Noćas sam snila/Da su djeca došla/Vidjela sam, kraj prozora su prošla./Najstariji progovara:/" Otvori nam majko stara "./Brzo sam potrčala i vrata otvarala/Mog sina za ruku fatala.../Tine, Tine mili/Pa tebe su četnici ubili./To te Isus oživio ko Lazara./Jest, majko mila, dao mi krila./I nema sina moga./Sine Tine, sad si bio/Kud ' si mi se skrio.// A možda je drugi po redu./Možda je moj Mijo./Mijo, Mišane, ako je majka šestoro rodila/Majki nije puno bilo./Vi ste bili meni i desno i lijevo krilo./Javi se, sine, majci svojoj./Nema ga.// Možda je treći po redu./Možda je moj Ivo/Što je u Dunav skočio./Ivo, Ivo, Ivane, ljute rane/Jel ' te odnesoše nebeske visine,/Dunavske dubine./Majka te, sine, traži/Sad si bio,/Kud si mi se skrio./Da bol ublažim.// Možda je četvrti po redu/Moj Mato moje zlato./Tumaram, hodam po hodniku/Od vrata do vrata/Pa nema moga zlata./Ja udarim susjedu na vrata./Susjed brzo zbori/Pa mi vrata otvori.// " Ajd ' u sobu, majko stara/Nisi ništa snila "/" Jesam, susjed "/Djeca su mi bila./Kud su se skrila.// " Ajd ' u sobu zbogom i laku noć "./Ja osta sama/U slike gledajuć/I misleć kud će sada proć/Djeco moja/Sokolovi mili/Kud ste mi se skrili/Pa sad ste bili... "