I što sad, nego mazati ogrebotine i ugrize cloramphenicolom, ostaviti sve, kad pesonja donese svoju lopticu i hoće se loptati.... uhhhh moje stare i umorne kosti pate, ali mi mlado srčeko igra zajedno s crnim okama, koje me živahno gledaju... jer, ako ne zgrabim lopticu i ne frknem je na kraj hodnika, zgrabit će on mene za ruku, a onda ajooooooj meni i mojoj izgrebanoj ručici.