Jasno je što slijedi; pisali mi, ne pisali o voznom parku, o Brodosplitima, o satovima, o Veronama, o Maestrima, o Lekama, o Plivama, o kupoprodajama političara, o vojnim kamionima, o šoferima, o Roškovima, o Ban (an) skim dvorima, o preskupim zadarskim cestama, o uništenom gospodarstvu, o BMW-ima, o tenkićima i oklopnjacima, o oduzimanjima neimaocima, o mostićima i milijunima metara kvadratnim o kojima vlada ništa ne zna, o \ \ ' braniteljima \ \ ', o izbacivanju djece i useljenju u njihov stan, o zakonu koji vrijedi samo onaj dan kad treba otkupiti jednu nacionaliziranu kuću, o novcu koji nije imovina, o pametnim unucima koji kupe banku kad se sjete, o dućančićima u vojnim objektima, o nestanku novca doniranog za obranu zemlje, o 200 odabranih obitelji, o stališima koje treba inaugurirati u zemlji koja još nije vidjela svog Boga, o drogama u veleposlanstvima, o sunčanim Hvarovima i Orkama, o mrtvim glasačima, o živim novcima za Hercegovinu, o Borabaševim jurišnicima koji štite skupove, o priči s rive koja se ne aplicira kad dođe vrijeme, o zabrani okupljanja kad treba i političkim manifestacijama na zabranjenim mjestima, o jadu i bijedi koji nas zadesiše slijedeći slijepce koji nas vode, o krizi, o recesiji koje prije dva mjeseca nije bilo ni u naznakama naših velikaša, o velikim uspjesima u prodaji naših banaka, telekoma, farmaceutike, o nesposobnosti Hrvata da sami upravljaju onime što su desetljećima sami stvorili, o prezaduženosti građana Hrvatske s 800 EUR-a, u doba mraka, do 8000 EUR kad je svanulo, o ovrhama koje tutnje našim ulicama, o kamatama koje ne možemo više plaćati, o mirovinama koje idu na kapaljku, o kupovanju glasova kroz poljoprivredne poticaje, o stvaranju oligarhije na zemljištima nekadašnjih PIK-ova, o kriminalu, o korupciji, o \ \ ' stoljetnom \ \ vođenju sporova našeg pravosuđa, o smanjenju broja stanovnika i povećanju gužve u zatvorima, o INA-i koja gubi kad svi drugi u toj branši zarađuju, o trgovinama koje su preplavile naše ulice i kvartove i o zabranama njihovog rada nedjeljom, o misama koje su ponekad političke tribine i o sjednicama Sabora na kojima nema slušatelja, o zemlji koja je to mogla postati a ban (an) alizirala se, o padu vlade s kojom, kaže premjer, pada i država (što je strašno, ali nije ni čudo kad se samo malo osvrne na to kroz što je ta napaćena zemlja prošla, i još prolazi.)..