I tako jedan za drugom... E DA SI VINO DA TE POPIJEM.... okrećem se i vidim njega... ali ni to nije dovoljno... bend svira TVOJU PRVU DJEVOJKU... ide prema meni.... ne... grli me i stišće uz sebe.... pjeva mi je na uhu... molim ga da prestane... suzama napunile su mi se oći... vidio je to... svoje je usne prislonio na moje uho... pjeva: SRETNO TI BILO MOJ ANĐELE, SRETNO U LJUBAVI... to je moj djećak kojeg SAM VOLILA... ali one suze bile su potvrda da ga ne volim više... ON mi fali... sretno i tebi..... okrećem se prijateljima... svi me gledaju pogledom šta je bilo.... JA ZNAM DOBRO ŠTA MI JE... JA BI SAMO DA SE POJAVIŠ... konobar - opet ja..... ova pjesma za curu koja ludo voli dalmatinca od njenog rođaka... gledam svog i znam da je on... jer su oni svi hercegovci i vlaji... a Kviki je dalmatinac... LJUBIO TE ENGLEZ LJUBIO TE FINAC ALI NITKO MALA KAO DALMATINAC... nasmijao me je.... nastavljamo plesati svi skupa.... prolazi vrijeme.... vidim tebe... ulaziš sa svojom ekipom... svi ti se javljaju... pozdravljaš ih... okrećeš se prema meni... ali okrećeš glavu.... NISAM TI JA BAŠ BILO TKO... slomili su me mnogi prije tebe... nećeš i ti... tu su moji prijatelji s menom... ljudi koji me VOLE TAKVA KAKVA JESAM... KAD NI JEDAN RAZLOG ZA TO NEMAJU... okrećem se i ja... nabacujem osmijeh... društvo ništa ne pita... ali tvoje dolazi do mene... tvoj Kum me grli... ljubi... nevisto moja... a tebi baš u tom trenu zvoni mob??????????????? '... odlaze a ja se nastavljam zabavljat sa svojim društvom.... opet bend OVA PISMA ZA ĆETRI CURE (pokaže na nas) OD NJIHOVOG MUŠKOG DIJELA...... aj super da ćujemo i to.... cajka... BLESAVA, BLESAVA SI MALA U KOGA SI SE TO ZALJUBILA.... u krivog mislim se u sebi... većer je došla kraju... a ti mi se obratio nisi... niti pogled na sebi tvoj nisam uhvatila... izlazim iz kafića... okrećem se zadnji put... ali ne, ne živim u filmu... ne okrećeš se i ideš prem meni... dolazim kući... žurim šta prije doći do kreveta jer DOĆI ĆU TI U SNOVIMA... i tamo si još moj.... ali došlo je jutro... poruke ni poziva nema... što sad?... jesam li slobodna cura?... ili.... IMA LI NADE ZA NAS?... ne znam... RECI NEŠTO AL NE ŠUTI VIŠE.... jer ja neću ćekat na tebe... ma koliko te god ludo voljela......

Ti (ja), (okrećeš se i gledaš, pogledaš prvo ples a nakon toga drugi šok):« Da, to je on i žvali se sa nekom ženskom ».

SVE ŠTO SI IKADA REKLA DA BI GA POVRIJEDILA, ILI DA ĆEŠ DRUGOME POBJEĆI, ILI DA IMA JOŠ DOBRIH I ZGODNIH I POTENTNIH KOJI BI TE ITEKAKO HTJELI, SVE ĆEŠ TO PRIJE ILI KASNIJE I NAPRAVITI JER O TOME SI I MISLILA U KRIZI I U PODSVIJESTI TO OKREĆEŠ KAO MOGUĆNOST LIJEČENJA OD KOMPLEKSA.

jer opet priču okrećeš oko zaključka van svake pameti > > > kvaka je u tome da nas ima fakin previse. ajde objasni zašto nas ima previše?

Kada te nakljukaju kemoterapijama od kojih i utrobu bljuješ i od koje ti se ne vrti samo svijet već se i sam u sebi okrećeš, kada za tu kemoterapiju koja ti ne pomogne i za slijedeće za koje ne znaš da li će ti pomoći, prodaš i stan i firmu i pošalješ ženu i djecu od tri i jedne godine u podstanare, kada čuješ da ti nitko od srodnika nije kompatibilni davalac srži a to ti je jedina kakva takva opcija, kada tvoje djete od tri godine bacajući novčić u fontanu, umjesto lego kocaka koje si mu netom obećao, poželi da ti ozdraviš, kada ti se ono jedino smije jer mu sjećanje seže samo toliko da misli da si oduvijek bio tako zelen i opale kose, tako upalih obraza i pogleda u nigdje, kada zbog toga i tvoja majka pogled u stranu skreće jer te ne može takvoga gledati, kada zbog svega toga tri godine života nemaš u biografiji i kada na kraju ipak istraješ i izvučeš se, i još jednom kreneš, sasvim sam, od nule, tada život postaje sjajna rabota u kojoj problemi postoje samo zato da bi imali što riješavati... i ni zbog čega drugog.

To je ona ljepota kad ne moraš da ideš u školu, kad ti je dopušteno da se po cijeli dan izležavaš u krevetu i okrećeš dugmad na radiju, kad ti kuhaju mlijeko sa šećerom, kad piješ slatki sirup protiv kašlja i kad svi dolaze da te vide, stavljaju ti hladne ruke na čelo i donose ti narandže i " bronhi " bombone.

Ti @bartimeje sve okrećeš na mistiku i tajnovito jer je to jedino mjesto gdje se osjećaš sigurno i nadmoćno.

Tugujem, sjećaš li se zašto? misliš da je sve, zaboraviti lako? tako radi sav svijet i prolazi dobro i zlo al ' moja ljubav ne ni ne okrećeš se k ' o da ne postoji Bog ali vjeruj mi, kajat ćeš se jednom

Ti okrećeš pilu naopako: manjine žele ogranićiti pravo većine, svojim zahtjevima da im većina ustupi pravo određivanja što je, a što nije ljudsko pravo.

Ali, paradoksalno je da ti okrećeš pilu naopako i tumačiš da je progon jedina šansa Crkve, naravno, da se spasi i procvjeta

Prilaziš mi s leđa, odmičeš kosu i ljubiš po vratu... tvoje usne silaze na moje tijelo... okrećeš me na stolici i guraš glavu u moja prsa.Vadiš gospodara i stavljaš na mjesto gdje je malo prije bio tvoj jezik.Podrhtavam, gubim razum... podižeš mi suknju, stavljaš ga u moje međunožje - - - Ne mogu ništa osim da uživam... kako mi paše tvoj broj...

Dolaziš do plaže i okrećeš se po još

rhinoceros 26. Ožujak 2010. 08:27:19 Mislim da @zumdum malo okrećeš stvari od stvarnosti.

bljesak koliko god bio lijep, pamtljiv, on sam za sebe, izvučen iz konteksta gubi sve ono što bljesak čini bljeskom. ma zar nije to kao seks. da, penetracija je vrhunac, ali što bi to bilo bez konteksta.... sjetim se tako kad smi mi bi mladi okupljali smo se na silima, muški i ženske (i oni treći za koje se nikad nije znalo tko su, ali se znalo da su) poznati i manje poznati - onda red priče, red pjesme, pa u kolo. kad čujemo znak za početak počinju i prvi dodiri rame na rame, pa ruka oko struka, pravi golgeter već u prvim minutama kreće u protivnički šesnaesterac. već od ranije zna navike protivničke obrane, navlačenje u ofsajd zamku, tu treba biti oprezan, uvijek na ivici, ali nikad preko nje... dok lopta ne krene. jednim okom uvijek gledaš i pomoćnog suca jer znaš da si tu, oko linije, ali ni oni najiskusniji nikada nisu i ne mogu biti sigurani hoće li zastavica mahnuti ili neće. neki pričaju malo više, a neki samo pogledom svojim suigračima ukazuju na prazan prostor koji treba eksploatirati, čepaš gluteuse kao onaj polukrug na vrh šesnaesterca i krajičkom oka pratiš pomoćnika, izraz njegova lica govori da je potpuno skoncentriran na tvoje kretnje, ali ujedno i miran, spokojan, dok pogled usmjeravaš u ženku iz očiju sve čitaš - hoće li biti istrčavanje ili se brani na šanku - ako krene van hoće li pasti ili ostati na nogama.... gotovo pa si siguran da će van i da ada, nema okljevanja, lagano potkopavaš (pod gluteus), a zjenice golmana se šire - nije neko iznenađenje jer i prosječan vratar zna što ga u tom slučaju čeka, ne čudi se jer ima dovoljno iskustva, ali ne može ne može u ogledu ne otkriti divljenje tvojoj mirnoći, hrabrosti kojom si sve to izveo. i dok lopta leti u pravom smjeru, ona se primiče sve dok te ne takne mrežastim čarapama, a ti osjećaš kako se (zastavica u rukama pomoćnika) diže i pokazuje u suprotnom smjeru, bez puno razmišljanja, nabijen adrenalinom okrećeš se i krećeš prama izlazu (ona te prati, na pristojnoj udaljenosti), a ond usporavaš kako bi te suigrači dostigli i skočili u zagrljaj. dok se na sjeniku valjate korner zastavica zabijena u bunju se njiše, a grede sjenika tresu se u deliriju.... kao onomad edo pezzi u kapunjeri koja visi s poljudske školjke. što bi penetracija bila bez cijelog tog združenog nastojanja, sve te naoko jednostavne taktike i povrh svega pravovremene izvedbe? dopuštam mogućnost da neki uživaju i kad nakon dva-tri kola sami odu na sjenik, pljunu u šaku i penetriraju.... možda neki u tom trenutku maštaju o mesiju... tko zna...

Vidim te kako trčiš i okrećeš se unatrag, zašto to radiš djevojčice? ponovo je upita Nisam djevojčica ljutito mu odgovori i nastavi trčati Uhvati je on za ruku i obrati joj se da, ti jesi djevojčica.

trebam te tako je isluženo reći žudim te vidjeti i gledam te odmićeš se filmski sporo gola u misli, riječi, djelu i propustu i okrećeš mi leđa da te gledam koliko želim tamo gdje si najskrivenija da te sanjam pogledom i grijem ispruženim rukama

Promiješaš karte... i onda ih okrećeš i logički nešto zaključuješ iz njih... ključna riječ... promiješaš karte

tema je došla kao naručena, baš smo se danas prisjećali nekih od briljantnih hrvatski tekstova. evo zgodan primjer jedne od najpoznatijih hrvatskih pjevačica: TREBAM TE JA NIJE NAČIN DA OKREĆEŠ MI LEĐA ZATO JER SMO RAZLIKA K ' O MINUS I PLUS, K ' O AMER I RUS U MOM SVIJETU TI SI KOROV A JA HIBISKUS. jedini mogući komentar je ajme meni. i u čemu je onda stvar? da li tebi kod narodnjaka smeta što imaju glupe tekstove (ako da, nelogično je jer ih i hrvati imaju toliko da bi to mogao postati naš glavni izvozni proizvod (primjer grupe karma)) ili ti smeta to što su to mahom srpski izvođači (ako to, zar to onda nije nacionalna nesnošljivost ili takvo nešto)? u svakom slučaju, ako prigovaraš što netko sluša nekvalitetnu glazbu, onda dnevnik treba proširiti i na glazbu izvan narodnjačke scene, a ako ti pak smeta to što se radi o srpskoj glazbi, onda nemam komentara.

Kad te jednom povuče ta strka, trubnjava i žurba jednostavno te usisa i postaješ jedan od prometnih psihijatrijskih slučajeva: juriš, prestižeš, psuješ, ubacuješ se u dugačke kolone, izlaziš iz njih, prestrojavaš se, okrećeš na pola ulice i odjednom se uhvatiš kako naprosto nisi normalan.

E vidiš draga, znaš onu - strpljen, spašen: mig: Ja sam slične stvari radila svom dragom u jednom periodu, vrlo opakom periodu, u glavi mi je bila totalna konfuzija, osjećaji su bili visokonaponski, ja totalno sluđena, nesigurna, sebičnak totalni, pa se igrala toplo-hladno, mučila njega i sebe i to nas je počelo udaljavati...: (U jednom trenutku desio mi se klik u glavi (to jednostavno mora doći) kad sam ga toliko povrijedila da sam pomislila da sam ga sad zaista izgubila i onda slijedi bol, tuga, sve okrećeš u glavi i pokušavaš postaviti na mjesto, izvagati... teško je, ali nakon tog perioda uslijedio je posve otvoren razgovor, iznošenje svih emocija, dilema, strahova i u meni se sve promjenilo-nabolje.:) Ta faza je iza nas, ne volim je se sjećati, patili smo oboje i previše, ali sada je to prošlost i od tada je sve potpuno drugačije, ljubav je dobila skroz drugi oblik: cerek: To su one faze kako bi Agenda rekla koje moraš proći (naravno nije isto kod svih, različiti smo), ali vjerujem da svaka veza ima te stepenice.

Krecemo sa tehnikama ili bolje reći sa jednom od sensei Yoshigasakijevih novo genijalno smišljenih tzuzukiwaza, ushiro katatedori koncept. 1) Urakaeshi prekrasno jednostavno zvuči na japanskom ali je prevod na hrvatski nezgrapan i nejasan i čovjeku bi valjda trebalo tri stranice da ga prevede.Riječ po riječ i nije neki problem ura znači iza, kaeshi znači izokrenuti.Možda bi se moglo reći da nešto što je iza tebe ili na tebi treba promijeniti i poslati prema podu.Lako reći sa tipkovnicom ali da bi to kako tako izveli na tatamiju tijelom trebamo majstora koji ti može pokazati neki smjer.Marijan nas polako zaustavlja, usporava, izbacuje suvišno i dodaje bitno.Kad se tako ogoli i taj uragaeshi izgleda lako.Netko ti dolazi, želi te ščepati od iza, ti se pomalo krećeš, pratiš, hvataš lakat, vodiš, i to je to 2) Zemponage još ljepše zvuči, nage vodi ukea u zempo.Super za reć ali kao i kod uragaeshija cijela je procedura do tog haikua.Sve u svemu opet te čapaju od iza, ti i ne radiš ništa posebno do momenta kad procijeniš da je ukea dobro poslati u prazan prostor ispred sebe. 3) Koteoroshi.U prevodu, staviti dolje.Komad kolača, -). I opet taj hvat od iza, okrećeš se, hvataš bližu ruku štitiš se drugom i u pogodnom momentu staviš ukea dolje

I da se ne okrećeš, makar me zaista nikad više ne vidjela.

Hrčeš dok spavaš.Ne mogu spavati zbog tebe, ali ti zato radim stvari zbog kojih se onako smijuljim dok se protežeš uz prvu kavu.Gledam te, tu gužvu od dlačica u nosu kako se migolji dok dišeš.I onda, isti taj nos kako negoduje kada te škakljam po gornjoj usni.Okrećeš se na bok, ljuto mi okrećeš leđa.Pa što... ni ti meni ne daš spavati.Otkrivam te polako, uvijek spavaš u boksericama.Zar se bojiš da ću biti zločesta dok ne paziš na mene? Spuštam ih lagano, tek toliko da mogu uvući ruku.Prst po prst.Stisnem se skroz uz tebe.Čujem kako mrmljaš nešto kroz frktaje.Ujutro ćeš me opet pitati čemu taj osmijeh.Nalaktit ću se na stol i mudro šutjeti.Što ne znaš, ne boli.

To govori o grisima koje si spreman učiniti prema ličnosti, a ne prema, kako ti okrećeš, svjetonazoru.

Danas dvadeset godina poslije, okrećeš mi leđa.

Nesvjesno se okrećeš unazad očekujući u svojoj podsvijesti da će se netko naći na tom putu koji će te vratiti nazad ili ti makar pokazati put kojim ćeš se sam vratiti.

U trenutku kada sam mu rekao odmah se nasmijao i rekao: Znao sam da ti se sviđaju muškarci, primjetio sam da se okrećeš za njima, samo sam čekao kada ćeš priznati.

Ti okrećeš situaciju da paše onome što je tebi istina, netko drugi okreće situaciju da odgovara onome što je njemu istina.

Natjeraju te da se okrećeš i pokazuješ sa svih strana, jer njima, naravno, nije dovoljan samo pogled sprijeda.To me obično činilo bijesnom, ali istovremeno i uspaničenom, nisam se usuđivala govoriti.

Ajde molim te ti vidiš i okrećeš sve na način na koji ti želiš