razlika je prvenstveno u mentalitetu islanđana i hrvata; islandske privatne banke su uživale u " kreditnom mjehuru ", koje su kamatama privukle nizozemske i britanske građane. kada je mjehur zbog krize puknuo (kada su svi nahrupili po svoje uloge), islandska vlada je došla u dvojbu da li stati iza svojih građana ili pokriti strance-dakle izbor između bankrota države ili bankrota banaka. tadašnja islandska vlada je htjela ono prvo, no mala ali kompaktna i jedinstvena isladska nacija je srušila vladu, a novoizabrana vlada je učinila right stuff-pustila (privatne) banke da bankrotiraju (kockao si se i izgubio, sorry), pokrila depozite svojih građana, a strancima pokazala bosanski grb. malo su grintali, prijetili, no na kraju su podvili repove i otišli. dakako, to je prilično pojednostavljena priča. uspoređivati island i hrvatsku je u osnovi nemoguće zbog sluganskog hrvatskog mentaliteta proizvedenog stoljetnim okupacijama začinjanih posljednja dva totalitarna brainwashinga (" ante, prezime mu znate " i " ljubičica bijela ".).