Zavetišče pod Špičkom (2064 m) okupano jutarnjim suncem

Grobničko polje dočekalo nas je s temperaturom tek stupanj, dva iznad ništice, no istovremeno okupano suncem dakle svi preduvjeti za dobru zabavu u samom su startu već bili ispunjeni.

kad iz noći sunce rosom okupano grane mislim prestat ću sanjati kad jutro svane a ja i dalje udišem mirise ljubavi naše klizim mislima uklizavam tijelom dodirujem snom ne vidim ali osjećam klizeće dodire na svojoj koži pokušavam otvoriti svaku svoju poru i izvući te iz njih ne uspjevam duboko si učahuren u svakoj zalupio si dobro za sobom zaključao vrata ne puštaš nikoga svaka pora samo tobom diše a moje srce novu ljubavnu piše

Idiličan otok, idilično mjesto, idilični ljudi, sve okupano ljubavlju i željom za ostvarenjem snova o boljem sutra, o uspješnijem kontaktu, ljudskom, toplom, kulturalnom komunikacijom koja će se pamtiti.

Bijaše divan sunčan dan i sve bijaše okupano i blistavo, a Kikaš najblistaviji.

No nije mi dugo trebalo da i iz ove situacije izvučem ono najbolje, okupano osmjehom i nadom, optimizmom iznad svega.

Neodoljiv poziv na putovanje okupano sunčevim zrakama i slanim mirisom mora...

Lice okupano unutanjom ljepotom dobija boje naših misli i mirise naše duše.

Pomalo preplašena, kao u nekom slowmotion filmu, posegnula sam za letkom, otvorila korice i tamo, zlatnim slovima okupano, stjaše objašnjenje autora:

Na početku našeg zajdničkog puta ne mogu, a da na budućnost ne gladom kroz ružičaste naočare.To je kao kad ujutro ustanete i vidite kako je sve okupano suncem i jednostavno znate da će to biti prekrasan dan.

Snijeg je padao u krupnim pahuljama, ceste su bile zametene, sve je bilo okupano snježnom bjelinom.

slazem se. svi mi koji smo si zivot organizirali onako kao nam odgovara, u jednakoj smo mjeri " egoisticni ", makar meni taj izraz uopce tu ne pase, ali ok, whatever. ljudi koji imaju djecu, imaju ih zato jer su htjeli udovoljiti svojoj zelji da imaju djecu, a ne zato da pomognu nekom djetetu, jer u trenutku javljanja zelje i plana da se ima dijete, to dijete nije ni postojalo, znaci nastalo je da si covjek udovolji svojoj zelji-nagonu za potomstvom i da si udovolji zelji za nacinom zivota koji bi ga najvise zadovoljio. a normalno da kad ga jednom imas, da ga volis najvise na svijetu, brines za njega i da ga stitis. makar, na zalost, ima ljudi koji unatoc tome sto su dobili toliko zeljeno dijete, nisu spremni zrtvovati nista za njega, pa ga vuku sa sobom po kavama, po kaficima s frendovima, razvlace ih po cesti i shopping centrima u vrijeme kad bi dijete trebalo biti okupano i odavno u krevetu, o tezim oblicima zapostavljanja i zanemarivanja, o djeci koja su rodjena u nadi da se spasi brak, zadrzi muz, zadrzi ljubavnik, manipuliranju djecom pri razvodu braka necu ni govoriti. ponekad mi se cini da se ja sa savijesnije odnosim prema psu, nego neki ljudi prema vlastitoj djeci. ja imam razumijevanja prema raznim nacinima i putevima koje ljudi u zivotu odaberu, ma koliko bili razliciti od moga. i smatram da je odraz uskogrudnosti i nezrelosti kritizirati i iscudjavati se izboru koji je drugaciji, ma koliko nam bio stran i suprotan onome sto mi zelimo od zivota. koliko je nekome velika zelja za imanjem djece, toliko je meni ta zelja strana, ali ne pada mi na pamet iscudjavati se nekome tko si zeli desetero djece, ako ga to veseli. najvaznije je da svi imamo mogucnost izbora i da smo zadovoljni.

Iako njegova krvavost nikad nije campy i uvijek je zauzdano stilizirana, iskorak iz nokturnalno nesvjesnoga, čudovišna kužnog mjesta punog prljavštine, izmetina, košuljica guštera, balega muha i ostale slične tipično bartonovske menažerije očigledna je u nadrealnoj idiličnoj sekvenci maštarije u kojoj je sve drukčije jutarnje, neiskvareno, neizopačeno, okupano toplom koloritnom paletom, koje obećava.

Pokušaj malo odspavati i ponešto napisati u ovo jutro okupano suncem.

Našli su se na kavi u ljetno predvečerje... u predvečerje okupano milijunima nijansi razbijenog seta akvarela, u omiljenom kafiću u srcu Grada... i počeli razgovarati... oduvijek su razgovarali o svemu, osobito su voljeli ontološke diskusije, kao i diskusije o posljednjim stvarima, koje su im s usana izlazile tako tekuće... tako lako, kao da razgovaraju o planovima za sutrašnju kupnju...

Jesen je prekrasno doba godine u Slavoniji. ne znam kakva je jesen u Dalmaciji ili Istri možda je isto lijepa ali u Slavoniji je nešto prekrasno pokušat ću vam opisati.. imam jedan od najljepših pogleda.. dok sjedim u kuhinji, gledam kroz prozor vidim brdo okupano šarenilom i bojama drveće je još uvijek pod lišćem samo što više nije zeleno nego žuto, oker, smeđe, crveno, bordo crveno, pa i gdje koja zelena boja.

Sve okupano zlaćanim, jesenjim, još toplim suncem.

Nalazi se sjevernozapadno od Dugopolja i zaštićeno je brdima sa sjeverne strane koja čuvaju od hladnih vjetrova a sa juga je cijeli dan okupano suncem.

More je toplo i okupano mjesečinom i njihova gola tijela, Vanjino i Suzanino, bljeskaju se pod srebrnastim osvjetljenjem, dok izlaze iz mora, a kapljice slanosti im se otkidaju sa kose.

Ruksaci se spremaju pa put pod noge tj. u auto pa pravac prema planinama.U Zagrebu nam se priključuje Vlado koji vozi u dobrom raspoloženju i uvodi nas u suncem okupano mjesto Vrata gdje kupujemo još zadnje potrepštine za izlet i polagano odlazimo pod vrh Viševicu (1428 m). Nakon šalice kuhanog vina krećemo prvo kroz šumu, a nakon pola sata uspona izlazimo na livadu pod vrhom.Vidici su toliko lijepi i daleki iznad mora magle koja skriva mjesta u dolinama da nam zastaje dah.Prijatelji planinari me traže da im objasnim što se sve vidi pa počinjem po redu: UČKA, OBRUČ-HAHLIĆI, SNJEŽNIK, SLOVENSKI SNEŽNIK, RISNJAK, TRIGLAV, GRINTOVEC, KLEK, ZAVIŽAN, SVETO BRDO i još mnoštvo drugih vrhova.Divimo se pogledu dok uživamo u suncu koje nas napokon grije nakon puno dana u Kutinskoj magluštini i toliko je toplo da se skidamo u kratke rukave.Nakon obaveznog naslikavanja i poziranja moramo se spustiti dolje kada nas još čeka uspon sa teškim ruksacima na obližnji vrh Bitoraj.

Okupano blagom mediteranskom klimom, ovo zaštićeno područje odiše životom i jedinstvenim bojama kroz sva godišnja doba

Granica ide hrptom Velebita i Dinare dok je Biokovo potpuno okupano mediteranskom klimom., te određuje njezina mjesta u europskoj kulturi na osnovi potencijala održivog razvoja i prepoznatljivosti regija.

Svibanjski posjet imperijalnim prijestolnicama Prase je, okupano mudrošću, organiziralo u dva dijela.

Rano jutro, seoce okupano Zubatim zimskim suncem Gužva u selu, al to nisu seljaci, to nije narod Ljudi su sretni i gledaju Ljetinu i profit svega tu Ima, i ljudi se čude A dalje na cesti neki se kite tuđim perjem i ne idu Dalje oni samo napreduju I čuvaju se za budućnost

Ta misao javlja se u pokojnim gnjilim glavama kao mjehur pijanog snoviđenja, ona se kotrlja nad grobovima kao prozirna staklena kugla, a u toj kugli u zelenkastom sjaju puši se ono tajanstveno, toplo, intenzivno nešto, ono što se srče slatko kao vrući punč i osjeća se kao topla postelja i ugodno je kao okupano tijelo, jedina mjera svega života: životna kap eliksira, što tako toplo kola našim žilama.

Pet dvorana na sedamnaestom katu okupano je prirodnim svjetlom i iz njih se pruža doista izuzetan pogled na grad.

Ovogodišnje Tijelovo nije bilo okupano suncem, već se je u jutarnjim satima tiho spuštala proljetna kiša.

To mi je jučer nakon škole bio izgovor da se smjestim u triesetduju bus i odem u suncem okupano mjesto.Bio sam uz more dok sunca nije nestalo, a onda svratio do Adriatica napraviti par snimaka.U prvom planu mi je bila švedska olimpijka i mlada međunarodna majstorica Inna Agrest (1991, peta i sedma fotka) koja na pola boda razmaka prati velemajstoricu Medić na prvom mjestu.

Napisala i snimila Sanja Renić Pred ljepotom krajolika grada Vrbnika, smještenog na 50 - metarskoj stijeni na istočnoj obali otoka Krka, u čijem se zaleđu prostire suncem okupano plodno Vrbničko polje u...

I nije zdržal da ne veli - eto, sad vidiš kolko moj rad vrijedi pa sam pitala - a kad sam ja rekla da ne cijenim al sam si pomislila.. gle, kako je jedva dočekao.. opet, da podsjeti da je uvijek on radio, on privređivao, on zarađivao.. a ja ne, jer naravno, ja sam izigravala ovo zrnce prašine koje se lijeno baškari smješteno na staklenom stolu okupano suncem, okruženo sa još takve prašine.. kao što je ova koju sada gledam po kojoj mogu pisati i koju moram ja obrisati i to mi nije problem, nikad nije ni bio a on je bil vredan jer ja nisam radila ne, nikada pa čak ni onda kada jesam ni niš, po doma, ni niš, po kuhinji, ni niš oko djece, oko naših obaveza oko.. ah ne želim se uzbuđivati više ne, više nije bitno a nekada je boljelo.. itekako, ali očito sada takva primjedba prolazi.. skoro bezbolno sad još samo podsjeti i iziritira